Prebijanje od žandarma tokom protekle Parade ponosa izvuklo je rođenog brata srpskog premijera iz izabrane ili dogovorene anonimnosti
Dok su najviši državni funkcioneri Aleksandar Vučić i Siniša Mali bili na različitim mestima, prvi u Tekiji na Dunavu, a drugi na Paradi ponosa, njihova su braća Andrej i Predarg – inače stari školski drugari – nabasala sa pripadnicima obezbeđenja srpskog premijera na odred žandarmerije u obezbeđenju Parade ponosa.
NERAZDVOJNA BRAĆA: Andrej Vučić
Događaj je odmah „eksplodirao u medijima“ tim pre što je Andrej Vučić široj javnosti potpuno nepoznat čovek, bilo da je na funkciji u „Fabrici novca“ na Topčideru, bilo da je suvlasnik u nekoj privatnoj klinici. Andrej, kada bi se njegovo ime pojavilo u javnosti, bio je uvek i samo „brat Aleksandra Vučića“ i tu se svaka dalja priča završavala.
Ono što je javnost mogla da zna jeste da su braća jako vezana jedan za drugog od „malih nogu“, da su nerazdvojni i da jedan u drugome imaju najveću podršku: baš onako kako bi svako poželeo da bude. To je priča o talentovanim klincima iz novobeogradskog bloka 45 koji treniraju basket i vredno studiraju. Jedan se odlučuje da se posveti politici vođen idealima koje je propagirao Vojislav Šešelj, a drugi da nastavi da živi u „civilstvu“ kloneći se reflektora i svake javnosti.
O Andreju Vučiću javnost je saznala da je imao značajnu košarkašku karijeru – kako je o tome pričao predsednik KK Crvena zvezda u restrukturiranju Nebojša Čović – objašnjavajući otkud Vučić u upravi KK Crvena zvezda Beograd. I zaista, po dolasku naprednjaka na vlast 2012. godine, Andrej Vučić je formalno imao samo tu „javnu funkciju“, dakle u upravi kluba koji se nekad zvao FMP. On je doveo i Predraga Malog u upravu, a legenda kaže da je i Siniša Mali postao to što jeste zahvaljujući činjenici da je Andrej garantovao za njega.
U tom kontekstu, veruje se da je Andrej bio neka vrsta ličnog i najbližeg savetnika Aleksandra Vučića, čovek od najvećeg poverenja, čije mišljenje premijer veoma ceni i koji je zapravo prvi ešalon neformalnog odlučivanja u Srbiji. Pripisivano mu je da je „dobio“ Vojvodinu u smislu tog neformalnog upravljanja kadrovima stranke, ali i uticaja na sve važne faktore u Pokrajini. U tekstu svoje ostavke nekadašnji ministar Saša Radulović ga pominje kao čoveka koji je radio na nelegalnoj privatizaciji Vršačkih vinograda.
Naravno, Andrej Vučić se nikada nije oglašavao „po tom pitanju“ i nikada nije zabeležena neka njegova izjava. Važio je za čoveka koji zapravo upravlja KK Crvena zvezda Beograd (kasnije Telekom) i govorilo se da se samo čeka trenutak kada će odatle da počisti Nebojšu Čovića koji je navodno pao u nemilost kod Aleksandra Vučića. Međutim, desilo se suprotno, pa je Andrej zajedno sa Malim napustio ovog leta upravu kluba prepuštajući Čoviću sve upravljačke moći.
Ovakav rasplet bio je tumačen, u retkim sportskim programima koji uopšte smeju da o tome govore, kao „puštanje Čovića niz vodu“, „kao znak da je Vučić digao ruke od Zvezde“ i da ga više nije ni briga da li će taj klub postojati. Košarka je važna u odnosu dvojice braće jer su tribine Pionira bile jedino mesto gde su se njih dvojica mogli videti zajedno. Međutim, i pored odlaska Vučića iz uprave i pored optužbi za prebijanje novinara Kopernikus televizije Dejana Anđusa, koji važi za starog druga braće Vučić, Čović je i dalje broj jedan „crveno-belih“ i kao što se sada vidi, sasvim mu dobro ide.
Zbog činjenice da se nikada nije javno eksponirao i nije imao potrebu da se pojavljuje u javnosti, Andrej je Vučić postao junak raznih bizarnih napisa na opskurnim internet stranicama koje od njega prave sliku čoveka koji ima daleko veće moći od onih koje bi kao brat premijera mogao da ima i koji je po pravilu povezan sa poslovima sumnjive prirode.
„Internet andergraund“ već je izgradio shemu Vučićeve vladavine: prema takvima napisima, Srbijom upravlja Vučić sa bratom i još trojicom drugara i sva je moć u njihovim rukama; vlast je istrgnuta iz institucija i uzurpirana od strane ove grupe.
Ako se poveruje u takav „razvoj događaja“, ne čudi zaprepašćenost ljudi da se uopšte moglo desiti da takav jedan čovek dođe u situaciju da ga policija prebije dok ga obezbeđuju pripadnici elitne vojne formacije „Kobre“. Vučić je rekao da neće biti nikakve posebne istrage, ali je nakon toga, služeći se oprobanom metodom, ustvrdio da državni organi imaju snimak na kome se vidi da je Andreja policija tukla iako je pokazao ličnu kartu.
Ovaj događaj izazvao je i Andreja Vučića da svemu da političku konotaciju pa je u pismu javnosti naveo da se neće zaustaviti dok se sve okolnosti ne ispitaju, te da je ovo napad na njegovog brata i da je bolje što su njega pretukli, jer, da je to bio brat Bojana Pajtića ili Borka Stefanovića, automatski bi se tražila smena Aleksandra Vučića.
Na kraju, braća su se ipak složila. Ovo se neće tek tako završiti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!