Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Šta se vidi na objavljenom snimku TV N1
Na snimku koji je objavila televizija N1 vidi se grupa od petnaestak žandarma koji viču, guraju i udaraju nekoga na uglu ulica Svetozara Markovića i Birčaninove u centru Beograda. Sve se dešava desetak metara dijagonalno od bašte poznate kafane „Mali Pariz“. Otprilike jedna trećina žandarma je u crnim uniformama, ostali nose svetle maskirne. Svi do jednog imaju na sebi iste šlemove i pancire, u rukama drže štitove i pendreke, na opasačima vise lisice i pištoljske futrole…
Snimatelj drži kameru nisko, verovatno u predelu svog bedra. Nije lako zaključiti da li je to zbog žurbe, namere da se dobiju dramatičniji kadrovi ili trika koji snimatelji često koriste kad žele da izgleda da je kamera isključena – kao da ne snimaju ništa i da samo, tako, nehajno drže kameru za ručku pored svoje noge. Međutim, snimatelj je već u trećoj sekundi napravio prvu intervenciju: približio se na sedam, osam metara grupi žandarma i malo zumirao objektiv. Tada se u snimku razaznaje i prvi civil: visoki muškarac u farmerkama, patikama i crnom duksu s kapuljačom. On ne pruža otpor, pokušava da se zaštiti rukama, pet, šest žandarma ga gura, a najmanje jedan (onaj najbliži kameri) udara ga dva puta pendrekom. Taj muškarac seda na trotoar i ostaje tako do kraja snimka. Prema opisu ovog događaja u medijima, to je, verovatno, Predrag, brat gradonačelnika Beograda Siniše Malog.
U petoj sekundi snimka vide se još tri civilna aktera ovog incidenta. Sva trojica u farmerkama, jedan visok u teget dukserici, drugi krupan u crnoj majici kratkih rukava i treći još krupniji u tankom maslinastom džemperu. Dok se „maslinasti“ otima pokušava rukama da se odbrani od žandarmskih udaraca, „teget duks“ i „crna majica“ su pribijeni uz zid zgrade na samom ćošku raskrsnice. Od sedme do dvanaeste sekunde ova dvojica se povlače nekoliko metara u Ulicu Svetozara Markovića praćeni četvoricom žandarma. Jedan žandarm drži visoko podignuti pendrek i nekoliko puta pokušava da zada udarac, ali okleva da ne bi udario kolegu u crnoj uniformi koji gura (i verovatno udara, ne vidi se dobro) dvojicu građana. U dvanaestoj sekundi prvi put vidimo lica napadnutih osoba. Kratko podšišana „crna majica“ drži nekakvu jaknu u levoj ruci kojom pokušava da zaštiti „teget duks“ (ispostaviće se da je to Andrej, brat predsednika Vlade Aleksandra Vučića), dok desnom nastoji da drži žandarme na odstojanju. Izgleda da Vučić u desnoj ruci drži malu plastičnu flašu vode. U opštoj kakofoniji razaznaju se samo povici „lezi dole“, ali čini se da je to upućeno Predragu Malom i pratiocu u maslinastom džemperu s obzirom na to da žandarmi koji su kod Vučića i „crne majice“ izgledaju kao da odustaju od upotrebe sile. Da li zato što im se učinilo da ova dvojica ne predstavljaju opasnost ili su već tada shvatili na koga su udarili ostaje nerazjašnjeno. Andrej Vučić i njegov pratilac se povlače još koji korak, žandarmi ih prate u stopu, ali i snimatelj koji se još više približio i zumirao sliku. Tada, u sedamnaestoj sekundi, Vučić baca onu flašu vode prema jednom žandarmu. Istog trenutka reaguje drugi (najbliži) žandarm, u crnoj uniformi i udara Vučića u predelu bubrega. Ovaj uz bolan jauk pada na trotoar i zamiče objektivu kamere iza parkiranog automobila.
Kako snimatelj ne može više da vidi šta je sa dvojicom napadnutih muškaraca jer su mu se pored automobila preprečili žandarmi koji su dotrčali, on, iskusno i logično švenkuje nalevo da zabeleži šta se dešava sa drugom dvojicom koji su ostali na ćošku zgrade. Tada (30. sekunda) vidimo „maslinastog“ (prema javnom obraćanju Andreja Vučića to je Saša Jovanović, pripadnik Vojske Srbije) raskrvavljene glave kako pokazuje službenu značku žandarmima. Istog trenutka prestaje svaka upotreba sile, ali i kraj kadra.
Nije svojstveno profesionalnim snimateljima da prekidaju snimanje u trenutku kad se pred njima odvijaju najzanimljiviji trenuci dramatičnog događaja. Iako se u zvučnom zapisu ne čuje naređenje da se zaustavi snimanje, nije nemoguće da je zabrana stigla neverbalnim putem. Uostalom, u sledećem kadru u kojem vidimo Andreja Vučića kojem muškarac u crnoj majici pomaže da se udalji (i iz kadra i sa lica mesta) dok okrvavljeni Saša Jovanović telefonira mobilnim, snimatelj naglo okrene objektiv nadole i prekine snimanje. Možda mu je neki žandarm samo gurnuo kameru bez reči upozorenja? U ostatku ovog objavljenog snimka ima još pet kadrova: u prvom se vidi nesrećni Predrag Mali koji i dalje sedi na pločniku s rukama na glavi, a u ostalim pristiže žandarmerijsko pojačanje na raskrsnicu. Onaj neobjavljeni (a u medijima najavljeni) snimak nagoveštava mnogo zanimljiviji sadržaj jer, navodno, sadrži ili odbijanje Andreja Vučića i njegovih pratilaca da se legitimišu ili neopravdan i ničim izazvan napad Žandarmerije na mirne građane i premijerovo obezbeđenje.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve