O tome zašto je policija sedela skrštenih ruku posle prvih napada na lokale Albanaca, da li nije opremljena, da li je tek tako inertna, ili ima neki dalji i dublji razlog, za sada ostaje da se čita između redova. Pa, kako ko pročita
Počelo je od fudbala između Srbije i Albanije i prpošnog „drona“ sa nekakvom svealbanskom zastavom. Nastavilo se onako kako se u svakoj primisli, pa makar i onoj krajnjoj, i moglo i moralo očekivati. Žestoka provokacija jedne strane imala je svoj „logičan“ nastavak s ove druge strane šovinizma.
Još iste te fudbalske noći razbijene su dve pekare u Banovcima čiji su vlasnici Albanci. Pa su stradale još dve radnje, u Staroj Pazovi i u Somboru, u Novom Sadu jedna pekara kamenovana. Izgorela je „albanska“ pekara u Novom Sadu i uništeno još pet radnji u Novom Sadu i Vršcu. Vlasnik novosadske pekare „Evropa“ Temaj Bajram, čovek koji sa huliganskim napadima već ima iskustva, zatražio je zaštitu policije na vreme, odmah posle prvih napada, i dobio odgovor koji izaziva jezu i muk: da policija nema dovoljno patrolnih vozila i kapaciteta da ga zaštiti. Iste noći stakla na njegovoj pekari su polupana. Brat vlasnika pekare „Vojvođanka“ rekao je da se napad desio prvi put u 20 godina otkako ta pekara postoji, ali da je policija na uviđaju rekla da je šteta na objektu suviše mala, te da vlasnik mora da podnese privatnu tužbu. U plimnom talasu mržnje, mahom nekih klinaca ekstremista, napadnuta je i džamija. Jedno jutro, oko pola četiri, bačen je molotovljev koktel ili nešto slično na vrata džamije „Muhadžir“ u Subotici. A kada je potom pekara „Gozd“ kamenovana, rečeno je da je to šesti ugostiteljski objekat na meti huligana, i to samo u Novom Sadu, u pet dana nakon fudbalske utakmice Srbija–Albanija.
Napadnuti albanski pekari i poslastičari našli su se na sastanku sa gradonačelnikom Novog Sada i načelnikom novosadske Policijske uprave, ali načelnik policije, novoimenovani, rekao je da ne može da priča. Umesto njega, ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović oglasio je da je policija rešila skoro sva krivična dela napada na pekare koji su se prethodnih dana dešavali na teritoriji Vojvodine i tim povodom saslušala 62 lica, a u pritvoru zadržala 11 osumnjičenih. Sutradan, u utorak, 21. oktobra, Odbor za odbranu i unutrašnje poslove Skupštine Srbije zaseda u Novom Sadu. Tražiće se i izveštaj o radu novosadske policije. Bojan Kostreš, zamenik predsednika Lige socijaldemokrata Vojvodine, u međuvremenu je izjavio da Vojvodina treba da ima svoju policiju, kako bi bolje preventivno delovala. A prošlo je tek sedam dana od utakmice Srbija–Albanija.
DORUČAK KOD BAJRAMA: Našavši se preko noći, tek tako zbog jedne fudbalske utakmice, u atmosferi straha i linča, napadnuti Albanci jedva da su imali vremena da shvate šta im se događa: „Pucanje stakala probudilo mi je decu. Petogodišnji sin se traumirao i zbog straha je bio budan celu noć, dok je desetogodišnju ćerku majka brzo smirila.“ „U trenutku napada u pekari su bila tri radnika i mušterije. Nije mi do štete, ali se plašim za zaposlene i mušterije.“ „Mi u Novom Sadu mirno živimo već 60 godina i nikada nam se ovako nešto nije dogodilo. Ne znam da li je ovaj napad povezan sa ostalima, jer mi smo po nacionalnosti Goranci, ne Albanci.“ „U Novom Sadu sam gotovo ceo život, više od 28 godina. Ovde sam se okućio, dobio dvoje dece i životno smo vezani za Novi Sad. Deset godina mi lome lokal, ali ne mislimo da se selimo jer imamo podršku Novosađana i vlasti.“ Sve ovo su izjave ljudi čiji su lokali napadnuti.
„Bajram je Novosađanin onoliko koliko sam ja gradonačelnik. Neizmerno sam mu zahvalan na ljudskom i hrabrom držanju“, rekao je gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević vlasniku pekare „Evropa“. I kako su se napadi na nezaštićene albanske lokale iz noći u noć nastavljali, svaki znak solidarnosti građana Vojvodine dobijao je višestruku vrednost. Vlasniku demolirane pekare komšije su ponudile da mu čuvaju, obezbeđuju radnju, shvativši valjda da policija ima preča posla. Pomoćnik pokrajinskog sekretara za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Aleksandar Jovanović ogorčeno je izjavio posle tri dana napada na albanske lokale da im je zajedničko to što niko od počinilaca nije osumnjičen, priveden, a kamoli uhapšen: „Apelujem na policiju da počnu odmah, hitno i sada da pronalaze počinioce, da se napadi ne bi povećali sa tri na 33“. Gromoglasan odjek imao je i grupni odlazak vojvođanskih demokrata na doručak u razbijenu pekaru „Evropa“ u Novom Sadu. Napravivši ljudski, čovečan štit oko komšija Albanaca, nazivajući njihove napadače „kukavicama“ rekli su da je doručak u pekari kod Bajrama ujedno i vid pobune DS-a protiv svih destrukcija koje se ovih dana dešavaju u državi. I, opet, da nema opravdanja za „ovoliko odlaganje“ u traženju počinilaca. Velikim gestovima pridružio se i predsednik Advokatske komore Vojvodine Srđan Sikimić, koji je vlasnicima napadnutih lokala obećao besplatnu pravnu pomoć Komore, po završetku štrajka advokata. Kako bi pojačao težinu huliganskih akcija, Sikimić je rekao da takva krivična dela ne mogu da se kvalifikuju kao „oštećenje tuđe imovine“, već kao „krivično delo raspirivanja verske, nacionalne i rasne mržnje i netrpeljivosti“.
foto: robert getelOSUDA VEĆINE GRAĐANA SRBIJE: Posledica ekstremističkog napada
Predsednik pokrajinske vlade i lider Demokratske stranke Bojan Pajtić obećao je da će vlada pomoći obnovu objekata u Novom Sadu, Vršcu, Somboru, Staroj Pazovi i drugim mestima u kojima su se incidenti dogodili. Na jedno novinarsko pitanje da li se oseća odgovornim za dešavanja u Vojvodini, Pajtić je odgovorio da je pitanje besmisleno, jer zašto bi se osećao odgovornim kada se zna koliko se bori protiv nacionalističke mržnje. Pajtićeve izjave, s obzirom na njegovu faktičku (ne)moć naspram republičke vlasti, oštro su i kritički usmerene protiv najnovijih dešavanja kao i aktuelne politike vlade. „Policija, i pored molbi i pravovremenih upozorenja, nije uspela da zaštiti vlasnike demoliranih radnji. Nije uspela ni da spreči opasne incidente na stadionu Partizana“, rekao je Pajtić i zatražio da se na odgovornost pozove ministar unutrašnjih poslova zbog „iskazane elementarne nesposobnosti“. „Na delu je samo bespoštedna i primitivna propagandna kampanja. Ponovo se izazivaju nacionalne netrpeljivosti i raspiruje mržnja među susedima. A to je igranje vatrom. Sve je isto kao devedesetih. Ista politika. Isti protagonisti. Samo još gore.“
Na drugoj strani, premijer Vučić takođe je pozvao na prestanak nasilja, doduše sa nešto manje emocija u tonu, rekavši da su Albanci „naši građani koji rade i redovno plaćaju porez i mi ćemo im garantovati punu sigurnost“. „Pozivamo sve da nikakve akte protiv njih ne čine, jer to su kriminalni akti i država će reagovati tako što će zaštititi svoje građane.“ Vučić se pritom nije udubljivao u pitanje zašto se konkretna, pravovremena zaštita, čak i kada je tražena, nije mogla sprovesti u delo. I do koga je takav propust?
MILICIJA NE TRENIRA STROGOĆU: „Ako imamo dva razbijena stakla jedno veče i niko ne čini ništa povodom toga, onda vidimo da u roku od tri dana imamo samo u Novom Sadu tri potpuno demolirana i upaljena objekta“, rekao je zamenik pokrajinskog sekretara za nacionalne zajednice Aleksandar Jovanović. Sve napade, kažu u policiji, počinili su mladići s fantomkama. Intenzivno se radi na njihovoj identifikaciji i hvatanju, saopštavao je direktor policije Milorad Veljović. Pljuštala su obećanja da će svi krivci biti uhapšeni, da su to zaslužili, da neće proći nekažnjeno, a ministar unutrašnjih poslova je potom javnosti saopštio da su skoro svi slučajevi napada razrešeni. Pitanje preventivnih mera ostalo je netaknuto.
Još se nije stiglo do toga zašto pet godina Novi Sad nije imao načelnika Policijske uprave, te da je u septembru ove godine konačno postavljen novi načelnik, iz Beograda. Već na prvom vatrenom krštenju, na sastanku sa napadnutim Albancima, priznao je da ne može da komentariše tu temu, što se tumači kao da nema ovlašćenje. Na pitanja koja je „Vreme“ uputilo MUP-u Srbije, a koja će oni navodno proslediti kome treba, da li policija ima evidenciju, recimo u Novom Sadu, lokala čiji su vlasnici albanske nacionalnosti, njihov broj i gde se nalaze, i da li postoje pokušaji da se ti objekti zaštite i pre nego što dođe do njihovog napada, odgovor nismo dobili. E da smo pitali o svemu što spada u korpus „post festum“, hapšenjima, detektorima laži, inicijalima napadača, trudu policije da rasvetli svaki napad, odgovor bi promptno stigao. O tome zašto je policija sedela skrštenih ruku posle prvih napada, da li nije opremljena, da li je tek tako inertna, ili ima neki dalji i dublji razlog, za sada ostaje da se čita između redova. Pa, kako ko pročita.
Dr Dobrivoje Radovanović, kriminolog
Čija je odgovornost
U prvom redu postoji odgovornost političara. Ne treba zaboraviti da je njima najvažnije da budu izabrani, odnosno najvažniji su im glasovi. I kada će dobiti najviše glasova? U vreme kada su građani u Srbiji u nekakvom sukobu sa neprijateljem, pa je zato bolje da oni sami proizvedu neprijatelja i izazovu nacionalizam i šovinizam, a onda da se predstave kao spasioci srpskog naroda i srpskih interesa. Na drugom mestu po odgovornosti su službe bezbednosti koje moraju da znaju ko su nacionalisti ili šovinisti tog nivoa da mogu napadati imovinu pripadnika drugih naroda. I moraju da ih prate, jer napade na kuće, imovinu, radnje Albanaca, a samo zbog bezveznog „drona“ ili zbog utakmice, mogu da izazovu jedino ekstremni nacionalisti. Službe bezbednosti moraju da znaju ko su ti ljudi i moraju da rade preventivno. Ili da upozoravaju narod ili jednostavno da dežuraju, da postave patrole sve dok taj šovinistički naboj ne spadne, jer on stane vremenom. Verujem da u svakom mestu službe znaju ko su ljudi koji se u takvim situacijama eksponiraju. Samo što su u krajnjem političari ti koji komanduju i izdaju naređenja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!