Autor

9.5.2016. >

Fantomi Beograda na vodi

Zbog čega vlast na sva pitanja o Hercegovačkoj ulici reagira na način karakterističan za najveći mrak devedestih

Sve mogu i sve znaju, samo ih za jednu stvar ne pitajte. Riječ je o ljudima u fantomkama iz Hercegovačke, odnosno, o nezakonitom i nasilnom privođenja portira i slučajnih prolaznika dok su bageri u noći od 24. na 25. april rušili objekte na prostoru budućeg Beograda na vodi. Čim se to pomene, odmah im skoči pritisak.

Bivši i budući premijer Aleksandar Vučić ni o čemu od ovog nema pojma, ali je u jedno siguran: kaže da on nema fantomku za razliku od Balše Božovića i pita ga da li ju je dobio od svojih prijatelja, misleći – očito – na podzemlje. Naime, predsjednik beogradskih demokrata „poklonio" je pred kamerama ovu vrstu kape gradonačelniku Siniši Malom koji danima ljutito ponavlja da ni sa čim nema veze i da se o čitavom slučaju „nije raspitivao". A kad su članovi Nove stranke tržeći odgovore o rušenju u Hercegovačkoj započeli konferenciju za medije pod fantomkama, potpredsjednik Srpske napredne stranke Aleksandar Jovičić postavio im je kontrapitanje potpuno u duhu svog šefa: „da li su nošene iste one fantomke kao i kad su izručivali Slobodana Miloševića, palili Skupštinu i izručivali Radovana Karadžića?"

Zašto na događaj koji je opravdano uznemirio građane Srbije vlast reagira na način tipičan za najveći mrak devedestih, napada i vrijeđa svakog tko traži odgovornost za sve što se dogodilo u noći kada su okončani izbori i zamajava javnost prebacivanjem nadležnosti sa jedne na drugu instuciju? Zašto ministar Nebojša Stefanović može postrojiti policajce sa dugim cijevima u Palati federacije nakon „državnog udara" na TV Pink i u Informeru, a ni petnest dana nakon rušenja u Hecegovačkoj nije u stanju da pronađe njegove izvršioce i naručioce?

Odgovor leži u Beogradu na vodi. To jest, u načinu kako je zamišljen i počet da se realizira; u svim onim fantomskim obećanjima i bahatom ignoriranju stručne i svake druge javnosti; u lex specialisu po kome su javna dobra izručena pojedincima a račun ispostavljen poreznim obveznicima Srbije; u pompi i hvalisanju ovim sumnjivim i opskurnim „projektom" o čijoj pravoj svrsi i dosezima znaju samo oni u čijoj se koristi sve to i radi. Ljudi u fantomkama i rušenje u Hercegovačkoj zato su najbolja slika i prilika Beograda na vodi.

Ukratko: sve može i sve je dopušteno, pod uvijetom da se uklapa u ono što premijer želi, na čemu radi i što gura. I zato ne treba pominjati borbu protiv kriminala i korupcije – ona se ne odnosi odnosi na aktualnu vlast, već na protivnike njenog najmilijeg čeda, Beograda na vodi. Nije dobro ni pozivanje na evropske vrednosti – kad to nitko iz Brisela i Berlina ne traži, svatko tko ovdje inzistira na rasvjetljavanju slučaja Hercegovačke nije ništa drugo do antievrpoejac, mračnjak i ultradeseničar. A posebno nije dobro zahtjevati istrage i sprovođenje zakona – na taj način se vrši pritisak na institucije, podriva stabilnost države, ostvaruju ukrajinski i makedonski scenariji... Zbog svega ovog najpametnije je kimati glavom, frenetično aplaudirati i praviti se blesav. Također i gledati da se čovjek tu i tamo ugradi – ukoliko je moguće.

Ljudi u fantomkama u Hercegovačkoj – pardon, u Beogradu na vodi – na krajnje uvjerljiv način opominju što u budućnosti može snaći Srbiju.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

 

 

 

 

Novosti

 

Naslovi.net

 

Male Novine