Ćutanje Aleksandra Vučića o tome koga će podržati na predsedničkim izborima ima samo jedan cilj. A to je da će se, bez obzira na imena na listiću, glasati isključivo za ili protiv njega

Komentar dana Politička temperatura konstantno raste. Da li će premijer Aleksandar Vučić podržati aktualnog predsjednika Srbije Tomislava Nikolića u kandidaturi za još jedan mandat? Ili će se odlučiti za Nikolu Selakovića kome je, nakon što ga je ostavio bez ministarske fotelje, javno obećao novu visoku dužnost? Možda je njegov izbor Zorana Mihajlović – em žena, em odana, em ambiciozna? Netko treći?

Vučićeva šutnja i dvorske glasine raspalile su maštu stranačkih i vanstranačkih aktera svih provinijencija. Nekako, vlada ubijeđenje da se Nikolić lako može pobjediti čim se njegov protivkandidat dokopa drugog izbornog kruga. To je, navodno i glavni razlog Vučićevog okljevanja da zalegne za onog mlađeg od dvojice svojih političkih očeva, te osvrtanja za alternativnim kadrovskim rješenjem.

U tom kontekstu, izvode se predizborne jednadžbe.

Ivica Dačić računa da prvi naprednjak Srbije nije sklon da izdiže i osamostaljuje nesamostalne i bezbojbojne ljude iz svog okruženja, a ako je itko dokazao svoju lojalnost i spremost da proguta sve što treba, onda je to lider SPS-a. Slično je i sa Rasimom Ljajićem. Pored toga, ovaj ministar u svim vladama od 2000. i predsjedik SDP-a prihvatljiv je najvećem dijelu birača pošto je tokom svoje političke karijere naročito vodio računa da se ne zamjeri čaršiji ni na jednoj od sve četiri strane svijeta.

Na drugoj strani, izbori za predsjednika Srbije otvorili su novi ciklus prestrojavanja u opoziciji. Širi se opće uvjerenje da su njeni lideri uveliko kompromitirani i bez šanse da pobjede: čak i da sve opozicione partije podrže jednog od njih, ne postoji način da se dogovore tko bi bio taj. Zato su se u igri našli vanstranački kandidati. No ovdje je najveća opasnost to što se zagovara da bi netko od njih – poput zaštitnika građana Saše Jankovića – morao istupiti u ime grupe građana, a tako se ne može stići do zgrade Predsjedništva, pogotovo ne u višestranačkom sistemu i, posebno, partiokratskoj državi poput Srbije. Onaj tko sumnja, neka se samo sjeti prebrojavanja glasačkih listića na proteklim vanrednim parlamentarnim izborima.

Prema tome, čini se da Vučić još jednom drži i nož i pogaču. Na primjer, može svom nekadašnjem senseiju i sadašnjem omiljenom opozicionaru Vojislavu Šešelju da omogući podzemnom medijskom i političkom podrškom ulazak u drugi krug; u tom slučaju, najveći dio birača glasao bi za bilo koga Vučićev isturi – Nikolića, Selakovića ili Mihajlović, svejedno – protiv bivšeg haškog štićenika i četničkog vojvode. Premijer, također, može i sam otvoriti svoju kadrovsku listu vanapartijskih kandidata; dovoljno je pokaznih primjera iz kojih se vidi kako se pricipi i uvjerenja pretvaraju u puko poslušništvo u zamjenu za sinekure i mrvice vlasti. Kombinacija ima još...

Sve ovo i, posebno, Vučićevo ćutanje o predsjedničkim izborima ima samo jedan cilj. A to je da će se bez obzira na imena na listiću, glasati isključivo za ili protiv njega. Otud i tolike dvorske spletke, glasine," misterije" i ništa od toga, zapravo, nema veze ni sa Nikolićem, niti bilo kim drugim. Vučićeva tehnologija vlasti naprosto je nezamisliva bez stalnog stvaranja napetosti, isčekivanja i jeftine drmaturgije vanrednog stanja. Sve je ionako isključivo u službi daljnjeg učvršćivanja i povećanja premijerove ionako enormne lične vlasti.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

 

 

 

 

Novosti

 

Naslovi.net

 

Male Novine