Autor

27.2.2017. >

Premijer iz duboke sjene

Ko će pročitati novi ekspoze u Skupštini i kako će javnost pratiti aktvnosti budućeg premijera? Postoji li, zapravo, iko koga to zanima

Kampanja za izbor pedsjednika Srbije uveliko traje. Opozicioni kandidati Saša Janković i Vuk Jeremić vode je na tribinama i internetu; premijer Aleksandar Vučić sa pozicije vlasti, uz punu mobilizaciju svih državnih resursa. U potpunoj sjeni navedenog, našlo se pitanje izbora sljedećeg čovjek sa najvećim ustavo-pravnim ovlaštenjima u zemlji – novog predsjednika Vlade. Jasno je da će to biti netko koga Vučić odredi, a na raspolaganju su mu tri kadrovska rezervoara.

Prvi je partijski. Čak i ovlašni pogled na vrh Srpske napredne stranke, otkriva impozantnu nekompetenciju, nesamostalnost i potpunu ovisnost o Vučiću. Koga god da iz izabere za nasljednika – bio to Nebojša Stefanović, Nikola Selaković, Zorana Mihajlović, Bratislav Gašić ili netko drugi, svejedno – riječ je o blijedoj figuri bez autoriteta. I to ne samo u javnosti, nego i među kolegama u kabinetu: sa jedne strane, za svaku pa i najmanju odluku moraće trčati kod Vučića; sa druge, izazvaće zavist među ostalim partijskim velikašima, tužakanja i ogovaranja kroz tobože dobronamjerne a zapravo otrovne kritika i poltronska poređenja u korist svog predhodnika. Što se Vučića tiče, to je sve što mu treba. Do sada je poput živice potkresivao svoje stranačke saborce strogo pazeći da nitko ne strči ni malo, a tako će ostati i u budeće. Uostalom, posao mu i nije bio težak – sve što su postigli, duguju isključivo njemu.

Drugi kadrovski rezervoar predstavljaju nestranački kadrovi. Dakle, Dušan Vujević, Ana Brnabić, odnosno, netko nalik njima. U ovom slučaju, Vlada bi se potpuno ispraznila od svakog političkog sadržaja i tek postala neka vrsta tehnokratskog sekretarijata. Vučiću to omogućava još veći manevarski prostor za voluntarizam i arbitiranje u apsolutno svemu, ali je izvjesno da bi takav izbor izazvao potpunu paralizu i dezorijentaciju u Skupšini, međunarodnim kontaktima i svemu ostalom iza čega bi trebao da stoje kompetencija i autoritet Vlade. Kako to izgleda, vidjelo se za vrijeme mandata Mirka Cvetkovića. Ukoliko Vučić odabere nestrananačku ličnost za premijera, zbog tehnologije njegove vlasti sve će biti još samo neuporedivo gore.

I konačno, treći kadrovski rezervoar predstavljaju koalicioni partneri. Konkretno: Ivica Dačić. On je do sada pokazao krajnju samozatajnost i rijetko viđenu poslušnost; postoji – također – i čitav niz mehanizama osiguranja da se tu ništa ne promjeni. No, prepuštanje po drugi put premijerske fotelje ministru vanjskih poslova enormno bi ojačao socijaliste na uštrb SNS, a Vučić nema ni najmanju sklonost da sa bilo kim dijeli stvarnu moć. U tom kontekstu, Dačić na čelu Vlade imao bi samo jednu svrhu – da naprednjacima omogući istovremeni položaj i vlasti i opozicije. Kako stvari stoje, ovo se čini kao najmanje izgledna opcija.

Tko god postane novi premijer, biće veoma interesantno vidjeti koliko će njegov ekspoze imati strana i kako će javnost obavještavati o svojim radnim navikama – ako ikog to bude zanimalo.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

 

 

 

 

Novosti

 

Naslovi.net

 

Male Novine