Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Protesti studenata koji su počeli dan nakon predsedničkih izbora, nastavljaju se. Od nekoliko stotina mladih koji su ispred Skupštine uzvikivali „Gotov je“ i „Vučiću lopove – pokrao si izbore“, „Puko si“, masa se spontano proširila i dostigla više hiljada, jer su se građani priključivali šetnji. U šetnji se posebno zastajalo kod zgrada Politike, RTS a, redakcije „Informera“, te se skandiralo i zviždalo. Mnogi su sve vreme držali mobilne telefone i „lajv“ i „onlajn“ prenosili atmosferu. Nije sasvim jasno ko je protest organizovao, ali po svemu sudeći širi se „nepodnošljivom lakoćom“ preko društvenih mreža pod nazivom „Protiv diktature“. Trenutno je sastavljen od parola bez govornika. Sve to odaje utisak da su protesti spontani.
Drugog dana protest je postao još masovniji. Ovog puta imao je i simboličku vrednost jer pao na Dan studenata, 4. april. Slični skupovi su organizovani u gradovima širom Srbije – Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Šapcu, Kraljevu, Čačku… Najava na Fejsbuku ovog puta je bila opreznije sročena, sa mnogo upozorenja kako se treba ponašati, jer se očekuju režirani incidenti.
Atmosfera na protestu u Beogradu bila je napeta, sa pretećim prizvukom. Huligani, pankeri i mladi sa šajkačama najvidljivija su grupa, malobrojna. Neki od njih nisu ni punoletni. Mnogo mladih kaže da protestuju protiv rezultata izbora, Aleksandra Vučića i svega što on predstavlja.
„Protestujem zbog velikog nezadovoljstva i velike nepravde. Zato što mi kao mladi ne možemo doveka da čekamo svoju budućnost“, kaže studentkinja Fakulteta političkih nauka
Njena drugarica dodaje: „Protestujem zato što živimo u državi straha i paranoje. Zato što sam diplomirana novinarka i ne mogu zbog Vučića da radim svoj posao. Zato što su izbori pokradeni na ovaj ili onaj način. Zato što Vučić povećava netrpeljivost između onih koji su protiv i za njega.“
Ovog drugog dana protesta u Beogradu bilo je i mnogo starijih, koji su skeptično komentarisali dezorganizaciju i zamerali da su se studenti „kasno setili“, ali ipak su tu.
„Izgubili smo izbore zbog 45 odsto apstinenata iz besa i kvazipameti. Ovakvim protestima samo možemo da apelujemo sadašnjoj vlasti da obrate pažnju na nas. Ako se budemo okupljali u svakom gradu, moraju da shvate da nas ima više nego što misle“, objašnjava jedan momak zbog čega je izašao na ulicu.
Prisutni penzioneri su, sa druge strane, jednako buntovni kao i studenti. Svi govore da protestuju zbog budućnosti mladih. Paralela sa protestima devedesetih neminovna je. Jedna gospođa na pitanje zašto protestuje pokazuje svoju izlizanu roze pištaljku i kaže – „Ovo mi je ostalo od devedesetih. Borim se za svoju ćerku, i svoje unuče.“ Dodaje da je ovo jedini način, jer iako je politikolog, veruje samo u „ulicu“. S druge strane, jedna devojka dovikuje: „Ovo smo dobili u nasleđe. Prohodala sam na protestima devedesetih.“
Dok ovaj tekst nastaje, protesti protiču bučno, ali u miru, a najavljeni su i za naredne dane.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve