Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
To da je važnija vest što je ministar vojni nekog ili nešto obišao i slikao se za medije nego da li je taj neko živ ili mrtav nije počelo od Vulina (setimo se helikoptera sa bebom), ali preti da se razvije do dosad neviđenih razmera
Ako bi se sudilo po zvaničnim izjavama i izveštajima domaćih medija, Vojsci Srbije nikada u novijoj istoriji nije bilo bolje: jedinica od 1500 vrhunski obučenih ratnika naoružanih i opremljenih po uzoru na Ramba, čije je osnivanje najavio predsednik Aleksandar Vučić, biće spremna za dejstvo već krajem ovog leta; novo borbeno vozilo „Lazar“, samohodna haubica „Aleksandar“, te raketni sistemi „Alas“ i „Šumadija“ ulivaju strah u kosti svim neprijateljima u okruženju, a vojni izaslanici iz celog sveta čekaju u redu da ih kupe. Još kada stignu ruski MiG-ovi i famozne rakete S-300, ni velikim silama (zna se kojim) neće pasti na pamet da ikad više pipnu Srbiju.
VAŽNO IM JE SAMO DA SE SLIKAJU: U stvarnosti, ništa bolje ne odslikava realnost nego vest koja je objavljena prošlog vikenda o poseti dvojice ministara povređenim radnicima vojne fabrike „Milan Blagojević“ u Lučanima. Najpre je javljeno da su ministar odbrane Aleksandar Vulin i ministar policije Nebojša Stefanović posetili Vojnomedicinsku akademiju kako bi obišli radnike teško opečene u požaru postrojenja za preradu tehnološkog otpada. Već posle nekoliko sati vest je povučena i prepravljena kad se neko setio da je jedan od pomenutih radnika preminuo još 16. jula. U ispravljenoj verziji taj pokojni radnik se ne pominje, ali je ubačeno da su ministri obišli i beskućnika koga su huligani polili benzinom i zapalili. Da stvar bude gora, vest je ilustrovana fotografijom na kojoj se vidi da je Vulin naopako obukao zaštitnu najlonsku navlaku, koja je na odeljenju za opekotine VMA neophodna zbog sprečavanja infekcija, čime je ugrozio zdravlje pacijenata. Naravno, niko od prisutnog osoblja nije se usudio da mu skrene pažnju na taj detalj.
To da je važnija vest što je ministar vojni nekog ili nešto obišao i slikao se za medije nego da li je taj neko živ ili mrtav nije počelo od Vulina (setimo se helikoptera sa bebom), ali preti da se razvije do dosad neviđenih razmera. Vulin je uneo običaj da se tokom obilaska jedinica pojavljuje u crnoj uniformi sopstvene izrade, sa grbom Ministarstva odbrane posred grudi, što je očigledno kršenje Zakona o vojsci, koji strogo propisuje pravila oblačenja i oznake i eksplicitno zabranjuje improvizacije ovog tipa. Istina, on je sličnu uniformu nosio i dok je bio na čelu Kancelarije za Kosovo i Metohiju, ali tada ga pomenuti zakon nije „kačio“.
„Sve je to više od simptoma“, kaže za „Vreme“ Aleksandar Radić, vojni analitičar. „Vojska se pretvorila u servis medijske prezentacije za ministre i druge visoke državne funkcionere koji pred kamerama dokazuju svoju muževnost, dok se sa druge strane dovodi u pitanje smisao njenog postojanja.“
Opasku da je smisao doveden u pitanje najbolje dokazuje slučaj famoznih MiG-ova 29, koji su Rusi još prošle godine obećali da će pokloniti Srbiji, ali koji nikako ne stižu. Uzastopna odlaganja obećanih letelica izbacila su iz takta čak i Rusima poslovično sklonog vojnog komentatora „Politike“ (i narodnog poslanika na listi vladajuće koalicije) Miroslava Lazanskog, koji je u svojoj najnovijoj kolumni zavapio: „Ovo sa MiG-ovima sve skupa već postaje tragikomično. Šest MiG-ova – 29 farbaju šest meseci? Ili je neko nesposoban, ili su u pitanju politički razlozi.“
Kako „Vreme“ saznaje iz krugova bliskih Ratnom vazduhoplovstvu, politički razlozi zaista postoje i opet se svode na – slikanje. Rusija je, u prvi mah, ponudila da MiG-ovi, koji su dotrajali, budu servisirani kod njih, naravno za pare, ali je srpska strana insistirala da ruski stručnjaci doputuju u Srbiju i obave remont u Zavodu „Moma Stanojlović“, što je skuplja varijanta, ali zgodnija za kamere (plan je bio da avioni stignu u toku kampanje za predsedničke izbore). Ovo je, međutim, umesto da ubrza isporuku, izazvalo suprotan efekat, jer za slanje ruskih stručnjaka u Srbiju važi poseban sistem dozvola, potpuno odvojen od slanja aviona, pa se MiG-ovi, u najboljem slučaju, očekuju tek krajem godine. U međuvremenu, jedini avion tog tipa u sastavu RV koji još može da leti, biće, zbog dotrajalosti, već za neki mesec trajno prizemljen. Od tada pa do dolaska MiG-ova i okončanja njihovog remontovanja Srbija neće više imati čime da patrolira sopstvenim nebom i obavlja jednu od glavnih funkcija RV.
„SVIJETLO ORUŽJE„: Zgodan primer je i oklopno vozilo „Lazar 3“ koje se besomučno reklamira preko domaćih medija kao čudo vojne tehnike. Namenska industrija (SDPR) je dosad izradila šest prototipova „Lazara“, ali nijedan nije uvršćen u sastav VS. Ova vozila su, naime, namenjena prvenstveno za izvoz, a vojska služi pre svega kao izlog i sredstvo za promociju. Stoga su za potrebe vojne vežbe „Čelik 2017“ u maju ove godine pomenuta vozila bila ofarbana u sivomaslinastu boju, a vozili su ih radnici SDPR (civili) obučeni u vojne uniforme. Nedugo potom, isti „Lazari“, ofarbani u plavo, viđeni su u sastavu Žandarmerije, a očevici tvrde da su tragovi vojnih oznaka bili vidljivi ispod farbe. Sve u svemu, od „Lazara“ VS nema ništa, a po svemu sudeći ni Srbija kao takva, jer zasad niko nije izrazio želju da ih kupi.
O raketnom sistemu S-300, koji je em preskup, em nije testiran u borbi, em po tvrdnjama stručnjaka uopšte ne treba Srbiji, ne treba trošiti reči. Isto važi i za raketni sistem „Alas“ koji je opet razvio SDPR, a koji služi za potapanje brzih plovila na otvorenom moru, pa je za domaće uslove neupotrebljiv.
Dobro, reći će neko, ali boj ne bije svijetlo oružje… Možda, ali situacija nije ništa bolja ni kad je reč o ljudskim resursima. Sa jedne strane, poslovi i zvanja u MO i VS sada se dobijaju gotovo isključivo po partijskoj liniji:
„I ranije je bilo zapošljavanja preko veze, ali sada političke intervencije idu do taktičkog nivoa“, tvrdi Radić. Sa druge, stručni a partijski nepovezani kadrovi odlaze. Prosečna plata vojnika po ugovoru, piše na sajtu Ministarstva odbrane, nešto je preko 35.000 dinara (za oficire nešto viša), pa stoga nije čudno što poslednjih godina više ugovoraca napusti VJ nego što ih bude primljeno. Kada ih primaju, to se radi svečano, pred kamerama, uz prisustvo visokih političara. Kada odlaze, niko ih ne slika.
Lider Demokratske stranke Dragan Šutanovac, koji je od 2007. do 2012. bio ministar odbrane, kaže da je Vučićevim dolaskom na vlast sve krenulo nizbrdo. „O stanju u VS najbolje govori Vojni sindikat koji organizuje javne proteste u želji da skrene pažnju javnosti o neodrživo lošoj situaciji u celom sistemu odbrane. Nažalost, iako je Vučić po dolasku na mesto ministra odbrane javno govorio da je to najbolje ministarstvo, ni on niti bilo koji ministar nakon njega (a od 2012. godine ih je bilo pet) nije se potrudio da sistem unapredi, da nastavi reformu, već su ga svi degradirali i skoro poništili sve dobre stvari koje su ustanovljene tokom reforme. Umesto da je nastavljeno sa razvojem koncepta profesionalne vojske, da je formirana aktivna rezerva i da se sistem konačno uspostavi na modernim osnovama, mi slušamo izjave članova vlade koji najavljuju vraćanje na stari prevaziđeni regrutni sistem koji se pokazao kao loš“, kaže Šutanovac za „Vreme“.
Radić tvrdi da je Vučić svojim rukovođenjem u stvari vratio sistem jedinstva vojske, partije i industrije, koji je važio u vreme samoupravnog socijalizma, ali da je on za današnje uslove štetan. Vojska u to vreme nije imala problem da dobija novac za ozbiljne istraživačke projekte, industrija ju je pratila, a partija je bila servis. Sadašnji sistem služi prvenstveno partiji na vlasti, i pojedincima koji mešetarenjem skrešu novac u svoje džepove.
Sa ovakvim sistemom odbrane neprijatelji nam zaista nisu potrebni.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve