Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Šta znači to da su "takvi tehnološki požari po svetskim normama u sličnim tehnologijama dozvoljeni i do 10 odsto u odnosu na dnevnu proizvodnju", kako stoji u sramnom saopštenju rukovodstva i sindikata fabrike "Milan Blagojević – Namenska". Deset odsto čega – ljudi ili proizvoda? U "MB – Namenska", najvećoj fabrici baruta i eksploziva u Srbiji, proizvode se tone razornih materija, a radi oko hiljadu ljudi. Ako bi deset odsto onoga što je uskladišteno u Lučanima eksplodiralo, pola Čačka bi odletelo u vazduh, a o ljudima nećemo – neukusno je
Dva incidenta za manje od tri nedelje dogodila su se u fabrici „Milan Blagojević – Namenska“ u Lučanima kod Čačka. Prvi se dogodio 14. jula, i tom prilikom su dva radnika teško povređena, a jedan od njih dvojice je dva dana kasnije umro. U drugom požaru, 2. avgusta, takođe su opečena dva radnika, ali su na sreću van životne opasnosti.
Istrage o uzrocima požara još su u toku, a one se kod nas obično završavaju svaljivanjem krivice na „ljudski faktor“, to jest na one koji su stradali, jer se tako izbegavaju plaćanje odštete i odgovornost nadređenih – bar je tako bilo u skoro svim sličnim slučajevima. Kada to nije moguće, priziva se „viša sila“ i konstatuje da je uzrok incidenta nemoguće utvrditi – opet radi izbegavanja odgovornosti i plaćanja odštete.
POŽAR U SKLADU SA NORMOM: To je samo po sebi okrutno i cinično, ali reakcija rukovodstva (i sindikata) „Milana Blagojevića“ nakon drugog požara prevazilazi sve što smo dosad videli. Oni su u saopštenju objavljenom 3. avgusta poručili sledeće: „Fabrika ‘Milan Blagojević’ ima najopasniji tehnološki proces proizvodnje, i u svom proizvodnom programu najopasnije materije kao što su nitroceluloza i nitroglicerin. Smrtni slučajevi se dešavaju na auto-putevima i požari su prisutni i u drugim granama industrije, ali nemaju ovoliki publicitet, kao dešavanja u preduzeću. Molimo sve dobronamerne ljude i političare da ova dešavanja (požari) koji su prisutni u ovoj opasnoj proizvodnji, kao i gubitak dvojice naših kolega ne koriste za političke obračune sa neistomišljenicima (…) Očigledno je da su akta zastarela i da se u trenutku razvoja tehnologije moraju uvesti novi sistemi i sredstava zaštite od požara. Trenutno se to detaljno ispituje i ukoliko se dobiju dobri rezultati, primeniće se nova sredstva radi zaštite radnika, uz prethodno pribavljanje neophodnih saglasnosti od nadležnih institucija (…) O požaru koji se u fabrici desio 14. jula u kojem su stradala dvojica radnika, rukovodstvo fabrike ne može da se izjašnjava jer ga ispituju tužilac i nadležni državni organi, a da je požar koji se dogodio 2. avgusta predviđen tehnološkim postupkom i da su takvi tehnološki požari po svetskim normama u sličnim tehnologijama dozvoljeni i do 10 odsto u odnosu na dnevnu proizvodnju“, kaže se u zajedničkom saopštenju.
Delovi teksta koji su izostavljeni sadrže hvalospeve aktuelnoj vladi i svemu što je učinila za oživljavanje i modernizaciju „Namenske“. Ni reč utehe za nastradale, ni reč saučešća porodici pokojnika.
Razumljivo je što ispod ovako sramnog dokumenta ne stoji nijedno ime – ko bi se potpisao na tako nešto? – već samo kolektivne odrednice „rukovodstvo“ i „sindikat“. Pravi autori verovatno ni nisu u Lučanima, nego u Ministarstvu odbrane u Beogradu. Kako inače objasniti nonšalantan ton i dirljivo jedinstvo sindikata i menadžera u postrojenju u kome se ovakve stvari svako malo dešavaju. Podsetimo, u septembru 2015. takođe su izbila dva požara, u razmaku od dva dana, a četvoro ljudi je teško povređeno. Rezultati istrage nikada nisu objavljeni.
Šta znači to da su „takvi tehnološki požari po svetskim normama u sličnim tehnologijama dozvoljeni i do 10 odsto u odnosu na dnevnu proizvodnju“? Deset odsto čega – ljudi ili proizvoda? U „MB – Namenska“, najvećoj fabrici baruta i eksploziva u Srbiji, proizvode se tone razornih materija, a radi oko hiljadu ljudi. Ako bi deset odsto onoga što je uskladišteno u Lučanima eksplodiralo, pola Čačka bi odletelo u vazduh, a o ljudima nećemo – neukusno je.
ISKRENOST, ENTUZIJAZAM, HARIZMA: Šta je za to vreme radio ministar odbrane Aleksandar Vulin u čiji resor spada i postrojenje u Lučanima?
On je obišao radnike povređene u drugom požaru, kao što je, uostalom, obišao i radnika povređenog u prvom, kada je propustio da se obavesti da je jedan radnik preminuo i obukao zaštitni mantil naopako (vidi „Vreme“ br. 1386, „Namigivanje Migovima“). Ipak, najviše vremena je potrošio puštajući probne balone o uvođenju obaveznog vojnog roka za muškarce i žene (naročito za žene) i doterujući svoju internet prezentaciju (www.vulin.rs), na kojoj o sebi govori sledećim rečima: „Dugokosi mladić iz Novog Sada krajiškog porekla iz radničke porodice, bez povezanosti sa poznatim političkim familijama, intelektualnim elitama ili bogataškim imperijama, od prvog trenutka, jedino svojom iskrenošću i entuzijazmom privlači pažnju na sebe. Netipičnom pojavom i harizmom, za generaciju njegovih političkih vršnjaka, unosi nov trend u tadašnji politički milje Srbije…“
Pre toga je ministar Vulin savladao skakanje padobranom, pa se tako u maju ove godine uspešno prizemljio nakon skoka sa 3000 metara. A šta bi bilo da je, ne daj bože, nešto pošlo po zlu? Može li se zamisliti da nakon toga Ministarstvo objavi sledeće saopštenje: „Padobranstvo je jedno od najopasnijih aktivnosti, naročito u fazi dodira padobranca sa tlom. Javnost treba da zna da i pored primene svih tehničkih i organizacionih mera zaštite mogu nastati akcidenti. Smrtni slučajevi se dešavaju i drugde, ljudi se ponekad strmeknu sa balkona i skaču s mostova, ali nemaju ovoliki publicitet. Molimo sve dobronamerne ljude i političare da ova dešavanja, kao i gubitak ministra Vulina ne koriste za političke obračune sa neistomišljenicima?“
I konačno, šta kažu svetski standardi? Koliko je procenata kadrova kao što je Vulin dozvoljeno izgubiti, u odnosu na proizvodnju?
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve