Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Izjavivši u gaćama na Crnogorskom primorju da je spreman da Crvenu zvezdu popne na krov sveta, Bogoljub Karić je još jednom pokazao u kojoj meri poznaje kako "diše" Srbija. U mesecima ispred nas videćemo da li je sada opet "sluga režima" kao u vreme Slobodana Miloševića ili će se opet baciti u političke vode koje su ga umalo potopile
Šta hoće Bogoljub Karić (63 godine), srpski preduzetnik sa kapitalom u bivšim republikama Sovjetskog Saveza i Ruskoj Federaciji, te pater familias najpoznatije srpske preduzetničke porodice koja za sebe tvrdi da se biznisom bavi još od sredine 18. veka?
Poslednje što smo saznali objavile su „Večernje novosti“ sredinom avgusta 2017. Tada je Karić poručio sa Crnogorskog primorja da mu je cilj da zajedno sa drugim članovima Udruženja industrijalaca Srbije pomogne KK Crvena zvezda, klub koji je već šest godina u sigurnim rukama Nebojše Čovića (59 godina), takođe preduzetnika sa političkim ambicijama i iskustvom u politici.
Karićeva najava da bi možda uložio novac u klub sa velikim evropskim ambicijama tokom poslednjih sezona i kome je za plasman na završna evropska takmičenja nedostajalo još malo novca za neko dodatno pojačanje, uzbudilo je narod u Srbiji uspavan velikim vrućinama i sporim ritmom avgusta.
Paparaci su slikali Karića i Čovića kako piju kafu. A onda je i novinarska mašta dalje uradila svoje. Posle Karićeve izjave da je spreman da pomogne, javio se i Čović, iskusan u javnim nastupima, rekavši da je svaka pomoć dobrodošla i da će Karić dobiti ponudu kako može da bude u poslovnom pulu ovog kluba. Inače, Zvezda je uprkos „domaćinskom poslovanju“, naklonosti države i sponzora sa raznih strana, konstantno kuburila sa novcem.
Pored ove „najave“, pojačala se priča i o izgradnji Tesla grada, novog supernaselja. Ono bi trebalo da bude izgrađeno u Beogradu i to takođe novcem i znanjem onoga što se nekada zvalo Kompanija „Braća Karić“, a danas je „Dana holdings“ ili već neka druga kompanija iz „sistema“ u vlasništvu članova porodice Karić.
Tesla grad je pominjan u velikim planovima koje je pokazala uprava Beograda kao krajnje odredište prve linije metroa. On bi trebalo da počne da se gradi 2020. i da spoji Mirijevo i Beograd na vodi sa Tesla gradom na Makišu – zemljištu povezanom za glavna izvorišta pijaće vode u Beogradu.
Dakle, posle povratka u Srbiju, Bogoljub Karić je nastavio tamo gde je stao pre desetak godina: veliki planovi za preporod Srbije i posedovanje bar jednog medija (u međuvremenu je ponovo pokrenut BK TV tako što je Karić kupio TV Novu od Dejana Jocića, nekadašnjeg direktora TV Prve). U sklopu planova za preporod cele Srbije, bez Kosova, jer o njemu ne govori puno, Karić je predvideo da širom Srbije krene sa izgradnjom miliona kvadrata po ceni 500 evra. Na taj način bi, valjda, omogućio svima da na lak način dođu do krova nad glavom, ali i da se tako razbuca „mafija“ koja prodaje kvadrate po višestruko većim cenama. Karić je izjavio da su oni zadovoljni ako po kvadratu zarade 50 evra. U Tesla gradu planiraju da sagrade preko milion kvadrata, pa kada se to pomnoži sa ovom projekcijom ne može se reći da je zarada više nego solidna – 50 miliona evra.
MEL KAO BOGOLJUB: Ali, da li su realne ove najava i šta stoji iz njih? Ili Karić, talentovani preduzetnik i političar, koristi situaciju kada su mu tabloidi naklonjeni da nastavi da gradi svoj imidž onako kako je to godinama radio? Odnosno, da li je to što govori realno ili je reč o medijskim diverzijama koje služe da se ne vidi suština? Ona se sastoji u tome da je Karić oslobođen optužbi na čudan način, da je sve vreme svog „egzila“ najnormalnije radio i okretao novac u zemljama nekadašnjeg SSSR, a kod kuće obezbedio prostor za delovanje kroz koaliciju sa vladajućim SNS-om. Da li mu je ovo poslednje na kraju dana i donelo „slobodu“? U tom kontekstu treba posmatrati sve njegove letnje najave. Njih, čini se, niko ne uzima preterano ozbiljno i više se razumeju kao i ona najava o snimanju filma o porodici Karić u holivudskoj produkciji u kome će Mel Gibson biti Bogoljub, a Džulija Roberts njegova supruga Milanka.
Trenutno u srpskom poslovnom registru postoje preduzeća pod imenom BK Group i BK Tesla sa ultimativnim vlasnicima na Kipru u offshore zoni, kompanije Verado LTD i BK Tesla holding LTD. Pomenuta „Dana holdings“, koja je ranije predstavljena kao jedna od kompanija porodice Karić, nije registrovana u Srbiji i poznata je po tome da u Minsku, glavnom gradu Belorusije, zida veliki stambeno-poslovni kompleks koji su rado posećivali najviši rukovodioci Srbije u vreme kada se Bogoljub Karić nalazio na poternici – Maja Gojković i Tomislav Nikolić (u vreme predsednikovanja).
S druge strane, za Karića se trenutno pred sudovima u Srbiji vezuju na desetine različitih sudskih postupaka, sve u vezi sa kompanijama u kojima se ranije pojavljivao kao vlasnik, a koje su u međuvremenu oterane u stečaj ili su likvidirane. Zvanično, on se danas kao vlasnik pojavljuje samo u kompaniji Yunet international, a sve ostalo je vezano za offshore zone ili je upisano u nekom registru u Rusiji ili nekoj drugoj republici nekadašnjeg SSSR.
Pored toga što se bavi ovim spektakularnim najavama, koje su uvek vezane za grandiozne stvari i pokazuju da je njegov talenat za komuniciranje sa najširom javnošću unikatan, Bogoljub Karić redovan je i aktivan na društvenim mrežama, posebno na Fejsbuku gde gotovo svakodnevno „postuje“ u maniru velike estradne zvezde, tretirajući svoju „publiku“ kao fanove ili – kako se čini – buduće glasače. Očigledno, razumeo je na pravi način značaj i moć društvenih mreža i dozvoljava svima koji ga prate da na dnevnom nivou imaju informaciju o tome gde se i s kim nalazi, šta radi i šta ga je tog dana obradovalo ili rastužilo.
IZ RUSIJE S LJUBAVLJU: Karić je – a o tome je u 2016. bilo reči u javnosti – neka vrsta lokalnog Donalda Trampa. Dakle, čoveka koji govori glasno i jasno, služi se opštim mestima i uz pomoć medija uspeva da od sebe izgradi uticajnog bogataša čije je pravo bogatstvo zapravo vrlo upitno. Za razliku od Trampa, koji je iz bogate porodice i koga je otac snažno podržavao na početku njegove graditeljske i plejboj karijere, Karić je uvek isticao da je sa braćom sam stvorio poslovno carstvo, ali s tim da joj preduzetnički i napredni koreni potiču iz 18. veka, što im je i omogućilo da razviju svoj „biznis“ čak i u vreme socijalističkog sistema.
Karića i Trampa povezuje i poslovna ljubav prema Rusiji i drugim državama nastalim posle raspada SSSR. Sudeći, međutim, prema Karićevim prezentacijama, čini se da je on imao mnogo više uspeha od Trampa u graditeljskim poslovima na tom terenu… Sada se nameračio da uradi ono što je Tramp uradio na početku svoje poslovne karijere. To je da uz pomoć svojih koalicionih partnera promeni izgled Beograda izgradnjom megalomanskog Tesla grada na mestu za koje se veruje da bi trebalo da bude zaštićeno od gradnje jer je vezano za snabdevanje vodom Beograđana.
Međutim, za sada, sve su to najave, velike priče u koje bi trebalo da svi poverujemo jer se valjda podrazumeva da Karići imaju puno novca ili da su sposobni da donesu kapital potreban da se u Srbiji izgradi na milione kvadrata najboljeg poslovno-stambenog prostora i da se KK Crvena zvezda dotira onoliko koliko je potrebno da je u proleće 2018. godine gledamo u Beogradu na završnom turniru evropske košarkaške Lige šampiona. Iz njihovog ranijeg delovanja javnost u Srbiji je mogla da nauči nešto drugo. A to je da su svoj najveći „biznis“, koji je bio u oblasti mobilne telefonije i bankarstva, napravili uz amin tadašnje vlasti Slobodana Miloševića, da su imali privilegije koje drugi nisu imali u to doba, ali i da su umeli da to što prave, prave „na veliko“, da bude kič ali glamurozno, i da su na neki način uvek pomerali granice u onome čime su se bavili.
Ukratko, Bogoljub Karić je, sa svojom porodicom, spojio „simit“ i „sim karticu“, tradicionalni hleb svojih baka sa naprednom mobilnom tehnologijom, on je, simbolički, android koji igra tradicionalna kola sa Kosova. Zbog svega toga je u jednom trenutku i pomislio da bi trebalo da obrije brkove i da se „baci na politiku“. Napravio je tada, na izborima za predsednika Srbije 2004, solidan rezultat, ali se i tada pokazalo da Srbija ipak nije Amerika i da ponekad ne vrede ni pare ni mediji da bi se ljudi ubedili da nekom povere političku moć.
Od tada je prošlo 13 godina. Uprkos tome što je Bogoljub Karić po povratku u Srbiju izjavljivao da neće biti politički aktivan, svaka njegova izjava je „državotvorna“ i nema mnogo veze sa preduzetništvom. A da li je njegovo vreme prošlo, tek ćemo da vidimo. Brkovi su se u međuvremenu vratili u modu.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve