Organizator je skupljao stolice, na sceni su ostali samo briljantin ministar i Pink voditeljka, ona ispusti olovku, a on je hitro dohvati...
Već ihaha godina se u Srbiji, blago rečeno, revitalizuje uloga Narodnooslobodilačke borbe i partizanskog pokreta, pa sledstveno tome i proslava Dana ustanka u Beloj crkvi, „kad je Srbin udario na Srbina“, nema adekvatan tretman. Utisak je da se antifašizam, Tito i Komunistička partija, baštine samo pod moranje, a i tada se oslobodilački pokret i partizani veličaju sa nacionalnim, srpskim, predznakom. Takva, reda radi, bila i ovogodišnja proslava, gde prvi akter bio briljantni SNS ministar rada Zoran Đorđević, u čijoj briljantnoj biografiji, pored ostalog briljantnog, ima i da bio ministar vojni.
fotografije: d. todorović„PARTIZANI“…
NIKAD VIŠE: U samom centru varošice velika, puta tri, šatra, sa najbolje praseće i jagnjeće pečenje. Preko puta Crkva Svetog Georgija, ispred tabla „Objekti su u znak sećanja na događaje u Drugom svetskom ratu pod zaštitom države“. U porti dva spomenika, novijeg datuma, žandarima Bogdanu Lončaru i Milenku Brakoviću, „koji su ubijeni od bezbožničke bratske ruke“. Ispred spomenika raširena bela mermerna knjiga sa zlatnim slovima““Nikad više“!
Pošto Ivandan, vašar, reporter krene putem, ulicom, s obe strane još šatri, tezge sa raznu garderobu, srceta „Zauvek zajedno“, gaće, jastučići, papuče i nanule, šorcevi od 600 dinara… Ima i baterijske lampe, šeširi, štipaljke „krokodilke“, na krivini još šatri, još obuće, još „krokodilki“, zemljani lonci, liciderska srca, velika i crvena srca „Očekujem poljubac“, omanji stočić sa lepo složenim šajkačama, na kojima znamenja Dražine vojske…
…I „ČETNIKINJA“: Bela Crkva, 7. jula 2018.
Reporter se vrati u centar, iza one trostruke najbolje pečenje šatre, velika, još u snazi, lipa, tri spomen biste, u sredini Žikica Jovanović Španac, levo Miša Pantić, desno Čeda Milosavljević. Na spomen muzeju, koji iza, transparent „Velike julske vatre slobode“, pod njim naslonjen venac Komunističke partije Vladimiraca, tu čovek u crvenoj košulji koji veli: Ja sam predsednik KP Loznice! Pod lipom više redova crvenih plastičnih stolica, ispred, pod suncobranom, „Valjevsko pivo“, govornica za grbom opštine Krupanj, među borićima razapet transparent „Partizan sam, tim se dičim“, desno od govornice u travu pobodeno sedam crvenih petokraka…
U spomen muzeju, fotografije i oružje ustanika, velika knjiga utisaka, u kojoj po jedan zapis godišnje. Na zid zgrade, koju zovu muzej, crnomanjast dečak pokušava da zalepi plakat sa Topalkom, veli, sutra peva u Krupnju. Pristigoše oficiri u vozilu Vojne policije, od govornice pod suncobran „Valjevsko pivo“ je tekla proba mikrofona. U sve upade grupa ljudi sa petokraka zastavama, skupiše se za slikavanje. Jedan sa Putin majicu, pod grlom sličicu generala Stevana Mirkovića, još jednom sličicom, za koju reče, „to sam ja, kad sam bio Mirkovićev vojnik“, reče da su oni „Udruženje Jugoslovena“ iz Lajkovca. Reč preuze Vlastimir Jevtić, zvani Vlajko, koji predvodi grupu, koji zatraži da ih organizator upiše. Vlajko nastavi da doneli venac, da su komunisti, značajne datume obeležava i kući, uopšte nije zadovoljan, na sve strane antikomunisti, vidi da vlast obeležava, ali niko se ne bori za ratnike i radnike…
Samo što Vlajko poteže rokovnik da upiše još jednog člana, na lice mesta stiže crna „škoda“ „superb“, na kojoj je pisalo „4×4“. Iz „4×4“, sa zadnjeg sedišta, izađe gospodin ministar rada Zoran Đorđević, sako u levoj ruci, frizura briljantna. Ministar namače sako, zakopča gornje dugme, pozdravi državnog sekretara, iz istog ministarstva, koji stigo sa crni džip, i metu levu ruku u levi džep.
Savetnica ministra za medije, bele pantalone na visoke štikle, nas upozna da smo pravilno identifikovali pristigle funkcionere, kad ču da novinar iz „Vremena“, odreagova Nikad čula pogledom. Šefica protokola gospodina ministra rasporedi oficire i počasnu stražu, zajedno uzeše traže ‘de nesto venac Vlade Srbije. Nađoše ga iza trećeg spomenika, uz pitanje, Ko ga je tu stavio, premestiše venac pred spomenik Žikici. U te aktivnosti ministar ode ponovo do „4×4“ limuzine, proveri da li je povučena ručna, jok, izađe sa zadnjeg sedišta i prikopča briljantan sat na levu ruku.
Protokol rasporedi ministra do oficira, od borića se začu voditeljka: Poštovani skupe, borci, antifašisti, poštovani ministre, dobrodošli na obeležavanje 77. godišnjice Dana ustanka Srbije… zamoliću delegacije da pristupe ceremoniji polaganja venaca… Iskorači ministar sa briljantin u kosi, namesti venac, izmače se, nakloni, desnicom prekrsti. Na red dođe Vojska Srbije, ostale delegacije, sve do Vlajka iz Lajkovca, koji je, pravilno, nakrivio „titovku“ na levu stranu.
RUKE NA DUPETU: Ministar, ponovo, stade pored oficira u stav ruke na dupetu, javi se voditeljka, zahvali, zamoli da poslušaju himnu, koju će otpevati prvak opere Oliver Njego. Javi se Njego sa „Bože pravde“, oficiri se ukrutiše, ministar pređe u stav ruke pored sebe, pa voditeljka najavi predsednika Krupnja Dragoslava, koji imade svečano veli: Poštovani gosti, poštovani ministre… na ovom mestu je 7. jula 1941. pucnjima Žikice Jovanovića Španca započela borba za slobodu… Proslavljajući ovaj dan svake godine, moramo da se setimo da je početak ustanka počeo nesrećnim ubistvom dva srpska žandarma, ta nesreća treba da nam bude nauk da nikad više ne budemo na suprotnim stranama… jedinstvo nam je preko potrebno kad se rešava pitanje Kosova…
Reč dobi potpredsednik subnor-a, Drugarice i drugovi, poštovani predstavnici Vlade Srbije, okupili smo se u ustaničkoj beloj crkvi… subnor, sa 135.000 aktivnih članova, se stara da ne utihne patriotizam, da ne prođu pokušaji rehabilitacije povampirenog fašizma… dobili smo ogromna priznanja, od resornog ministarstva Zlatnu povelju Srpski ratnik, a od predsednika Republike Sretenjski orden… Voditeljka čilo najavi ministra za rad, boračka i socijalna pitanja, koji će nam se obratiti u ime Vlade i Odbora za negovanje oslobodilačkih ratova! Za govornicu pod „Valjevsko pivo“ suncobran istupi ministar, stavi naočare, desnom rukom izvadi artiju iz levog džepa, i zahvali voditeljki. Pa uze da se ističe, pre 77 godina nacisti su, u neravnopravnom ratu pobedili našu zemlju… Jugoslovenka vojska u otadžbini je bila razbijena, nije bilo izgleda da se ponovi junačka epopeja prelaska preko Albanije, neprijatelj je kraljevskoj vojsci presekao odstupnicu, i ona se raspala… Ravnogorcima je bilo potrebno vreme da se oporave, za razliku od vojnika monarhije KP je imala kapacitet da se odupre, gerilska taktika je bila ključni element partizanske borbe, NOB je u najvećoj meri izneo srpski narod, i srpski i ruski narod su, više od drugih, zaslužni za poraz fašizma, i slobodu svih drugih naroda Evrope…
Protokol žensko u crnom kompletu je pratilo ministrovo čitanje, do završnog, Smrt fašizmu, živela Srbija, nigde ne pogrešio. To je potvrdila i čila voditeljka: Ministre, hvala vam na ovim velikim rečima, ovaj se nakloni, i vrati u prvi red crvenih stolica. Na red dođe umetnički program, javiše se harmonikaš i Oliver Njego, bi „Po šumama i gorama, naše zemlje ponosne, idu čete partizana, slavu borbe pronose“… glumac Lepomir Katić se dade u recitaciju „Deset na jednoga“, uze i Njego da recituje, pa zapeva, „Aj, pa, pukni zoro, staru majku probudi, pa da vidi ko joj dolazi“… javi se Lepomir sa „Kadinjačom“, Njego nastavi sa recitalom, „Daće bog da rodi zob, da uzri klas, pa da bude i za konje, i za nas“, pesmom „Vračam se, rode moj“…
Po programu oplete kolce, primače se do ministra, ovaj udari rukama u ritam, umal’ mu ne ispade telefon, kiša uze rominja, ministar odbi kišobran, u sve se odnekud primače devojče u maskirnoj vojnoj košulji, kapom kraljevskog oficira, voditeljka pređe pod „Valjevsko pivo“ suncobran, inspirisano odjavi manifestaciju: Vreme je imalo sluha za veličinu žrtve koju smo obeležili, zakazujem novo druženje u 2019! Samo što savetnica za medije obavesti novinara da je voditeljka „Irena sa Pinka“, pod pivo suncobran iskorači ministar i poljupcem čestita voditeljki. Zavesa je pala, organizator je kupio stolice, na sceni su i dalje bili samo briljantni ministar i Pink voditeljka. Po scenariju ona ispusti olovku, a on je hitro dohvati, pa nastaviše, dok je ona metala kosu za uši, a on gestikulirao sa obe ruke, da se najbolje razumevaju.
Bi i toj sceni kraj, ministar se uputi ka škodi sa oznakom „4×4″, skide sako, odveza kravatu, dade završni poljubac Pink voditeljki“, dok se gepek automatski zatvarao, uđe na zadnje sedište crne superb limuzine. Iz spomen-muzeja, otvorenog za ovu priliku, starija žena je na stepenicama glasno sabirala utiske: Bruka i sramota!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!