Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Ministar prosvete i sporta
Osnovni podaci: Rođena je 1956. u Zemunu. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu na Grupi za orijentalnu filologiju, magistrirala na Odseku za istoriju Filozofskog fakulteta i doktorirala na Filološkom fakultetu u Beogradu. Od 1980. radi na Filološkom fakultetu u Beogradu. U zvanju je vanrednog profesora za predmete Osmanski turski jezik i Osmanska diplomatika sa paleografijom. Autor je više knjiga. Jedno vreme bila je i gostujući profesor na Filozofskom fakultetu u Prištini.
Nije udata i nema dece.
Politički angažman: Jedan je od osnivača i član Glavnog odbora Demokratske stranke Srbije. Bila je poslanik u Veću građana Savezne skupštine SR Jugoslavije, član skupštinskih odbora za spoljnopolitičke poslove i javno obaveštavanje i član jugoslovenske delegacije u Savetu Evrope.
Odbacuje prigovore da je postala ministarka zahvaljujući polu. „U razgovoru sa Koštunicom parametar muško–žensko nije pominjan. Ja sam osnivač stranke, bila sam član Odbora za nauku i prosvetu DSS-a, savezni poslanik, i argument što sam žensko najmanje me je preporučivao za ovu funkciju.“
Prva izjava ministarke: „Nadam se, neće mi biti zamereno ako kažem da se osećam kao neko ko je zakasnio na pozorišnu predstavu i ulazi tek na početak trećeg čina. Moram da naglasim da mi je ovo tek treći dan kako sam stupila na dužnost ministra za prosvetu i sport u Vladi Srbije i to je razlog što će moje druženje s vama biti kratko i protokolarno. Jedno izvesno znam, a zna to i čitava Srbija, put evropskih integracija za nas je jedini put stabilnosti i prosperiteta.“
Kako ocenjuje prethodnika (Gašu Kneževića): „U najboljoj nameri da za kratko vreme uradi što više, moj prethodnik i njegov tim, sa mnogo elana, a nedovoljno promišljenosti krenuli su u jedan težak i komplikovan posao.“ „Najveća greška je ishitren pristup reformi koja mora da ima svoj tok i koju je nemoguće ubrzavati, ma koliko god to našem društvu bilo potrebno.“ Na pitanje da li će se nastaviti započeta reforma obrazovanja, rekla je: „Mogu samo da kažem da ćemo pokušati malo da relaksiramo situaciju u toj oblasti, zasad.“
Kako je ocenjuje prethodnik: „Gospođu ministarku znam već nekoliko godina, zahvaljujući činjenici da sam s njom proveo izvesno vreme u skupštinskim klupama. Slika koju sam tada o njoj stekao i današnja nisu baš identične. Smatrao sam da se radi o otvorenoj, komunikativnoj osobi, spremnoj za argumentovani razgovor i saradnju. Danas primećujem da njen mentalni sklop ima elemente zatvorenosti, pa i neodređenosti.“
Temelj reforme obrazovanja: Kada je stupila na dužnost, ministarka prosvete rekla je da neće zaustaviti reformu, ali je odlučila da sve počnu iz početka jer „deca plaču, umorna su, jer je to za njih mnogo. Iako su neki od tih predmeta kao igralački, ipak je to dirigovana igra i deca su jako opterećena“. Zato je odlučila da krene s promenama. One su veoma bitne „jer su se deca strašno opustila, a škola ne treba da razvija kampanjski pristup učenju, već ih mora naučiti da rade“. „Oni preko godine neće baš mnogo da se trude. Računaju da imaju lufta da sa četiri jedinice, kasnije, u ta dva popravna roka, poprave svoj rezultat i prođu razred.“
Kakva nam škola treba: „Škole kod dece treba da razvijaju radnu disciplinu, radne navike i ako ih ne steknu kroz osnovno školovanje, neće ih steći ni kasnije.“
Ocena stanja: „Naravno da ne mogu kao ministar prosvete da budem zadovoljna trenutnim stanjem i učiniću sve da se problem reši na najbolji mogući način.“
Kako vidi svoj zadatak: „Srbiji je potrebna evropska porodica u kojoj će živeti kao njen ravnopravan i odrastao član, a to znači, pripadati Evropi, ali i ostati svoj. Na tom putu obrazovanje ima posebno strateško mesto. Nedavno sam kolegi iz Vlade, gospodinu Velimiru Iliću, koji je zadužen za kapitalne investicije, rekla da ja vodim Ministarstvo za kapitalne investicije, jer nema kapitalnije investicije od naše dece.“
Poruka: „Čuvajmo ćirilicu, pričajmo na engleskom.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve