Ministar prosvete dr Ljiljana Čolić izbacuje iz izborne nastave i predmet Od igračke do računara: "Iz zdravstvenih razloga nije dobro da se deca od sedam godina života zrače putem računara"
POČETAK ŠKOLSKE GODINE U ZNAKU SKANDALA: Ljiljana Čolić
Kako reče ona pesmica Duška Radovića „sve je pošlo naglavačke…“. Nova školska godina počela je skandalima: ministarka prosvete izbacuje iz programa Darvinovu teoriju evolucije, kao i predmet Od igračke do računara, a uvodi krasnopis, zabranjuje uvoz udžbenika za nacionalne manjine „jer to ugrožava srpsku duhovnost“, stotine nastavnika engleskog jezika postaju tehnološki višak jer nema više stranog jezika od prvog osnovne, ali zato osnovnim i srednjim školama stiže hatišerif o načinu izjašnjavanja za obavezni izborni predmet u kojem se nedvosmisleno favorizuje verska nastava (pogledati okvir Hatišerif).
Ministarka prosvete ostaće zapamćena po pokušaju izbacivanja Darvina iz škola (to nije uspelo ni u nekim najkonzervativnijim američkim državama), ali vredi zabeležiti i njeno najnovije otkriće, citiramo doslovce njen dopis izdavačkoj kući Nijansa:
„Prema ranijem pravilniku, predmet Od igračke do računara bio je izborni, međutim, mi smo ga svrstali u kategoriju fakultativnih predmeta – smatramo da je razlog više nego opravdan – iz zdravstvenih razloga nije dobro da se deca od sedam godina života zrače putem računara.“
Pečat, potpis, prof. dr Ljiljana Čolić.
Kako piše „Glas javnosti“, izdavačka kuća Nijansa odštampala je 10.000 knjiga za predmet Od igračke do računara, jer se prošle godine za ovaj predmet opredelilo 20.000 mališana, uložila je tri miliona dinara i po svoj prilici tužiće Ministarstvo prosvete sudu. U junu su od Ministarstva dobili pozitivno mišljenje o knjizi.
Vesti iz Ministarstva prosvete stalno su na prvim stranama: prvo je Darvin izbačen, a onda je urbietorbi obnarodovano da je Darvin živ, iz Ministarstva vera je navodno stigla vest da je onaj dopis istina poslat, ali je posle povučen!? Da li će još biti sličnih salto mortale akrobacija ministarke Čolić i njene ekipe? Nastavnici su uplašeni, roditelji nezadovoljni, a deca zbunjena…
Kako gorko reče jedan nastavnik, u školama je sada na redu sistematizacija haosa: programi su doneti sa zakašnjenjem, oko udžbenika je napravljen veliki galimatijas… Da li će zaista one stotine nastavnika koji su engleski imali pod B i koji su, da bi prvacima mogli da predaju engleski, polagali specijalni ispit na beogradskom, novosadskom ili niškom univerzitetu ostati bez posla? Zašto isti aršin onda ne važi i za druge nastavnike? Matematiku, na primer? Poznato je da ni za ovaj važan predmet nema dovoljno diplomiranih matematičara. Zašto veroučitelji imaju poseban status u školama? Zašto nisu prošli normalnu proceduru za rad u školi, zašto i za njih ne važi obavezan stručni ispit?
KRŠENjEZAKONA: Profesorka Čolić je jedan od osnivača DSS-a, stranke koja se zaklinje u svoj legalizam, ali je sama svoj mandat počela kršenjem Zakona: Ministarstvo prosvete prekršilo je Zakon već na startu kada je počelo tajno da radi na izmenama Zakona i nije uključilo u ovaj poduhvat Prosvetni savet Srbije, a o novom zakonu nije vođena ni javna rasprava, kako to Zakon nalaže. Ukinula je Prosvetni savet, aroganatno ga proglašavajući nekompetentnim.
Javnosti nikada nije rečeno ko je, kad i kako pripremio koncept „reforme reforme“ i gde je o njemu stručno razgovarano. Poznati stručnjak prof. dr Vesna Rakić-Vodinelić ukazuje da je bez odgovora na ovo pitanje promene Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja samo još jedan primer tajne zakonodavne aktivnosti koja ima značaj samo za one koji je izvode, a ne za one na koje se odnosi.
Novi zakon o osnovnom obrazovanju koji je donet u junu kaže da se u roku od 60 dana moraju doneti programi, kao i da u tom roku mora biti imenovan nacionalni prosvetni savet. Međutim, i na ovoj tački Zakon je prekršen: Savet još nije imenovan, a samo on po Zakonu donosi programe. Zakon je više puta i na više instanci kršen: da su ministarkine odluke prošle kroz zakonsku proceduru Sekretarijata za zakonodavstvo, ne bi u „Prosvetnom glasniku“ osvanula bruka sa Čarlsom Darvinom.
Ministarka ne poštuje ni zakon ni formalnu proceduru koja u donošenju dalekosežnih odluka podrazumeva javne rasprave i stručne konsultacije. Ona donosi ad hok odluke. Sve njene odluke značile su – povratak u prošlost.
Ekipa ministarke Čolić je kao gumicom izbrisala sve novine reformisane, „Gašine škole“, ali je veoma kasnila sa donošenjem svojih programa, da bi se sad videlo da su zapravo vraćeni stari programi s početka devedesetih, iz vremena Dače Markovića i Jove Todorovića!?
Kao što je naš list već pisao, obustavljeni su svi seminari za usavršavanje nastavnika, ukinuti su i centri za unapređenje obrazovanja i vaspitanja, a na papiru je formiran Zavod za unapređenje vaspitanja i obrazovanja.
U međuvremenu, ministarka je imanovala svoj savet ministra prosvete u koji su ušli Ljiljana Đokić, direktorka beogradske OŠ „Sveti Sava“ koju su, kao što je poznato, godinama potresali skandali i koja je bila pred raspuštanjem; tu je i 77-godišnji Boža Stanišić, bivši savetnik Danila Ž. Markovića, koji je od 1992. u penziji, kao i penzionisani profesor PMF-a u Beogradu Rista Trajković. Ova grupa, neki cinično kažu – kontrolna komisija DSS-a – komunicira sa školama samo dekretima i donosi, kao što se vidi iz brojnih primera, krajnje čudne odluke.
ONANEZNA: Ekipa ministarke Čolić brižljivo je pregledala finansijske tokove prethodnog ministarstva: zaključak je bio da se „jako puno trošilo“. Profesor dr Refik Šećibović kaže u razgovoru za „Vreme“ da je najskandaloznija izjava gospođe Čolić da se mnogo trošilo na usavršavanje nastavnika. Po njegovom mišljenju, velika greška sadašnjeg Ministarstva prosvete jeste to da je budžet za prosvetu potpuno prepušten Ministartsvu finansija, pa je tako došlo do nekoliko velikih propusta: za materijalne troškove za visoko obrazovanje u budžetu je bilo predviđeno 900 miliona dinara manje, gaf je delimično ispravljen posle sastanka premijera sa rektorima, srednje obrazovanje je srezano za 500 miliona, investicije u osnovno obrazovanje potpuno su zaustavljene…
Profesor dr Refik Šećibović smatra da je najveća greška novog ministarstva prosvete ukidanje obaveznog devetogodišnjeg obrazovanja, jer je ključno pitanje nivo znanja koje dobijaju mladi ljudi. Treba li isticati da smo sa devetogodišnjim osnovnim školovanjem na najbolji mogući način mogli uhvatiti korak sa evropskim trendovima? Profesor Šećibović naglašava da ne govori kao bivši funkcioner (bio je pomoćnik Gaše Kneževića), već kao analitičar u obrazovanju. On smatra da su nove prosvetne vlasti uništile zanatske škole – ove jeseni je ostalo 8500 praznih mesta – alarmantno će se povećati procenat onih koji odustaju od škole, a samim tim se bacaju i velika sredstva uzaludno uložena za ovaj stepen obrazovanja.
U velike greške ministarke dr Ljiljane Čolić stručna javnost ubraja i smenu prof. dr Gojka Savića, bivšeg rektora Prištinskog univerziteta izmeštenog u Kosovsku Mitrovicu. Taj univezitet je po oceni Zajednice univerziteta Srbije, Evropske zajednice univerziteta i Saveta Evrope bio u usponu. Pravnim i političkim nasiljem, bez obrazloženja, doveden je za novog rektora „Miloševićev čovek“ i provereni kadar SPS-a dr Radivoje Papović.
DSSKADROVI: Ovaj herbarujum kolosalnih promašaja sadašnjeg ministarstva prosvete nesumnjivo potvrđuje da se Vlada Vojislava Koštunice nije ozbiljno pripremila za preuzimanje ovog važnog resora. Indikativno je da je DSS za ministra prosvete neočekivano izabrao u stručnoj javnosti sasvim nepoznatu prof. dr Ljiljanu Čolić, jednog od svojih osnivača, a ne, na primer, prof. dr Nenada Lemajića, koji je kada je DSS formirao vladu u senci bio zadužen za obrazovanje, ili Bojanu Aleksić, koja je do DSS-ovog izlaska iz vlade dr Zorana Đinđića bila pomoćnik ministra prosvete. Ekipa ministra Gaše Kneževića imala je sasvim dobru saradnju sa ovim ljudima; neslaganja je bilo oko zahteva DSS-a da se formira nacionalni prosvetni savet i da se donošenje novog zakona o osnovama osnovnog obrazovanja odgodi za godinu dana. Svi drugi reformski potezi, sve novine koje su išle na usklađivanje našeg sistema sa evropskim i svetskim trendovima prihvaćeni su, a sadašnji ministar vera dr Milan Radulović, koji je tada bio predsednik poslaničkog kluba DSS-a, ocenio je „Gašin zakon“ kao „evropski i moderan“.
Ko je odlučio da se ljudi koji su znali šta se radi u obrazovanju, koji su prihvatali reforme, sklone i zamene sasvim novim? Odluka, ili naredba, očigledno je bila da sve reforme, sve što je uradio tim prof. dr Gaše Kneževića treba stopirati, oboriti i osporiti.
Dobri poznavaoci prilika u našoj prosveti i nauci kažu da se na čelu Ministarstva prosvete našla nekompetentna grupa ljudi, koja ne kontaktira čak ni sa stručnim krugovima. O haosu u kojem se našlo naše osnovno i srednje obrazovanje trebalo bi najhitnije da se raspravlja u Skupštini Srbije. Nadamo se da će ovom poslu prići ozbiljnije nego kada je u junu, u krajnje raspojasanoj i ignorantskoj atmosferi, izglasavan novi zakon o osnovnom školstvu. U međuvremenu, o čudnim i neverovatnim zbivanjima u našem Ministarstvu prosvete partije, zaokupljene predizbornom kombinatorikom, mudro ćute u posmatračkoj zavetrini i čaršiji klimaju glavom na sve četiri strane. Sada je suštinsko pitanje na koje treba da odgovori Koštuničina vlada, ali i ostale političke partije: da li se to preko verske i druge nastave u školama Srbija u XXI veku pretvara u teokratsku državu i okreće radikalnom klerikalizmu?
Obrazovanje nije partijska svojina, to je suviše važnan i dugoročan proces da bi samo političari bili odgovorni. Pitaju se valjda i građani. U predizbornim kampanjama kao da su svi imali isti dugoročan cilj: izgradnja demokratskog društva, ekonomski oporavak, Evropa… Da li to neko hoće da menja strategiju razvoja zemlje, pa i obrazovanja?
Neki nastavnici s kojima smo razgovarali rezignirano kažu da će se u našem školstvu dalje „usložnjavati“ haos: kad prođu lokalni izbori, lokalne uprave će početi da menjaju školske odbore, a ovi da postavljaju za direktore škola, nove, naravno, svoje ljude. Hroničaru ostaje samo da ponovi: sirota naša pametna deca.
Hatišerif
U dopisu o načinu izjašnjavanja za obavezni izborni predmet doslovce se kaže da „pre izjašnjavanja za versku nastavu, osnovne škole moraju brošuru za versku nastavu, koju su potpisali Ministarstvo vera i Ministarstvo prosvete, uručiti svim učenicima prvih razreda i njihovim roditeljima“. Pored toga, „škole moraju omogućiti veroučiteljima čas na kome će predstaviti svoj predmet učenicima srednjih škola, odnosno učenicima i njihovim roditeljima u osnovnim školama“. Ista mogućnost nije predviđena za časove građanskog vaspitanja.
Tu nije kraj: „Izjašnjavanje se mora vršiti u prisustvu učitelja, odnosno razrednog starešine, veroučitelja i nastavnika građanskog vaspitanja.“ U ovom strogo intoniranom dopisu preporučuje se da „učitelji, odnosno razredne starešine ne bi trebalo da predaju građansko vaspitanje u svojim odeljenjima, jer se na taj način indirektno utiče na opredeljivanje učenika“…
Ukoliko se odstupi od propisane procedure, izjašnjavanje će se smatrati nevažećim i moraće da se ponovi u skladu sa uputstvom!
Dopis su potpisali ministarka prosvete prof. dr Ljiljana Čolić i ministar vera prof. dr Milan Radulović i overili pečatima svojih ministarstava.
Ni po Zakonu ni po Ustavu Ministarstvo prosvete nema pravo da favorizuje versku nastavu, da ovom predmetu obezbeđuje poseban status. Profesor Želimir Popov, pomoćnik bivšeg ministra prosvete, naglašava u razgovoru za „Vreme“ da ne može Ministarstvo vera da šalje dopise školama. Profesor Popov napominje da je i ranije Ministarstvo vera tražilo sličan povlašćeni status za veronauku od Ministarstva prosvete, ali da to tada nije prošlo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!