Fraza o Kosovu kao jedinstvenom slučaju raspada se na Kavkazu. Ovdašnjim državnim faktorima treba u tom kontekstu savetovati opreznost zbog dugoročnih i kratkoročnih posledica
PEKING 2008: Boris Tadić i Hu Đintao
Predsednik Srbije Boris Tadić i ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić pozdravili su srpske olimpijske sportiste u Pekingu, onako naški, sa tri prsta. Američki predsednik koji je bio u blizini, kad se pozdravio s Tadićem, pitao je kakav je to pozdrav. Tadić je po sopstvenim rečima rekao: „Sveto trojstvo.“
Posle toga Buš dobije prosvetljenje i počne da govori o integritetu suverenih država. Naravno, to prosvetljenje izazvali su događaji koji su se brzo odvijali na Kavkazu. Govorio je, naravno, o Gruziji, na način na koji smo mi i Rusi govorili o suverenitetu Srbije u kosovskom kontekstu.
Rusi su koristili bukvalno (u slovo, ruski bukva) isti rečnik koji su Amerikanci koristili 1999 – humanitarna katastrofa, genocid, nametanje mira, međunarodni sud za ratne zločine. Prigovore zbog akcije u Južnoj Osetiji i dublje u Gruziji Rusija je odbacivala pominjući Kosovo i bombardovanje Beograda 1999. Ruski ministar u UN-u Vitalij Čurkin je izjavu američkog ambasadora Halizada o teroru protiv suverene države u SB-u odbacio kao neprihvatljivu, pogotovo zato što dolazi od predstavnika zemlje čije su akcije dobro poznate u Iraku, Avganistanu – i u Srbiji. I još, ministar spoljnih poslova Lavrov poredio je položaj ruskih mirotvoraca, angažovanih tamo po ugovoru između Gruzije i Rusije iz 1992, s položajem holandskih mirotvoraca u Srebrenici 1995.
Sakašvili je očito krenuo u akciju računajući da će mu stići američka konjica, kao što je Slobodan Milošević devedesetih bez pokrića računao da će ipak stići ruska. Preračunao se.
Šta Beograd može očekivati od ovakvog razvoja događaja i ovakvog pozajmljivanja uloga i retorike?
ODLOŽENO ZBOG RATA: Sergej Šojgu
Najnoviji sukobi u Gruziji, Osetiji i Abhaziji ovde će se rado uzeti kao primer koji govori da fraza o Kosovu kao jedinstvenom slučaju ne pije vodu i da, kako je i upozoravano, dolazi do takozvanog domino efekta. Češki diplomata Jirži Dinzbir je ocenio da je proglašenje nezavisnosti Kosova učvrstilo Južnu Osetiju i Abhaziju u nameri da ne ostanu u Gruziji. Rusi (Vladimir Putin i Sergej Lavrov) govore o tome da je posle oružanog sukoba smanjena verovatnoća da Abhazija i Južna Osetija ostanu pod gruzijskim igom. Ruski predsednik Medvedev kaže da treba pitati ljude u Osetiji i Abhaziji da li žele da žive u Gruziji. Priča nije gotova: pominjao je u tom kontekstu ponovo Kosovo, međunarodno pravo i neprihvatljivost duplih standarda…
Ti detalji su važni za procenu da li se posle 8. avgusta 2008. deo helsinškog akta o nepromenljivosti granica, na koji se srpska skupština i vlada pozivaju, održava u životu ili se urušava na Balkanu i na Kavkazu.
OPREZ: Ovdašnjim državnim faktorima treba u tom kontekstu savetovati opreznost zbog dugoročnih i kratkoročnih posledica. Ono što tu izgleda kao rizik jeste neka vrsta vakuuma koji polako nastaje na Kosovu. Misija EULEKS očito ima problem sa legalizacijom, UNMIK se smanjuje i biće važno da li će biti otklonjen rizik da neki prištinski Sakašvili zamisli da je severna Kosovska Mitrovica ovdašnja Južna Osetija. Tuđman je 1995. takvim prepadom uspeo da uništi Republiku Srpsku Krajinu i da otera 250.000 Srba iz Hrvatske, Sakašvili 2008. nije, pošto je Rusija poslala bučnu poruku da ne voli zapadni „prodor na istok“. NATO je zasad ostavio na cedilu svog kandidata na čekanju, jer je njegov proračun bio loš, a i rizik prihvatanja njegove igre je bio velik.
Za Beograd i Srbe na severu Kosova može biti opasno ako se ovde „iz osvete“ bude tolerisala neka nova jednostrana akcija. Nekog namigivanja je bilo i pre izbijanja kavkaske krize. Pomoćnik američkog državnog sekretara za Evroaziju Danijel Frid se nekoliko puta založio za integraciju severa Kosova i tamošnju situaciju opisao kao vladavinu bezakonja. Međunarodni civilni predstavnik EU na Kosovu Piter Fejt izjavio je da srpski predstavnici, izabrani na izborima 11. maja, nisu legitimni i da ne mogu da vode opštine obuhvaćene projektima decentralizacije na Kosovu, da bi predstavnike srpske zajednice za to trebalo da izabere vlada Kosova.
Predstavnici Saveta bezbednosti UN-a 6. avgusta na zatvorenim konsultacijama nisu usaglasili stavove o izveštaju o neredima koji su izbili 17. marta u severnom delu Kosovske Mitrovice u toku demonstracija protiv nezavisnosti Kosova i hapšenja srpskih sudija koje su tražile povratak na posao. Ruski ambasador Čurkin je ocenio da je taj izveštaj jasno pokazao da se radilo o pogrešnoj odluci šefova UNMIK-a da se pribegne nepotrebnoj sili, dok je britanska predstavnica Karen Pirs, na primer, tvrdila da demonstranti nisu protestovali samo zbog proglašenja nezavisnosti Kosova, nego da su neki ekstremisti želeli da iskoriste situaciju i da vrate vreme na pre 1999. godine…
Moskva je pre gruzijske krize podržavala pregovore Beograda i UNMIK-a i naglašavala da ta misija treba da bude u stalnom kontaktu sa Srbima, a istovremeno je upozoravala da su na delu pokušaji da se UN istisne sa Kosova i zameni prisustvom Evropske unije. Predstavnici UNMIK-a u Prištini najavili su početak rekonfiguracije ove misije, odnosno smanjenje broja osoblja, što bi istovremeno trebalo da znači i dolazak misije EULEKS, ali za Vladu Srbije bez odobrenja SB-a nijedna misija nije prihvatljiva, a i ta misija sama očito ima problem vlastite legalizacije.
Tamo gde bi morala da dominira sklonost ka kompromisima, dominira logika novorođene države. Izaslanik generalnog sekretara UN-a na Kosovu Zanijer je u jednoj izjavi rekao kako razmišlja o formiranju srpske etničke policije koja bi bila u sastavu Kosovske policijske službe, ali sa određenom autonomijom u lancu komandovanja, a Priština je oštro reagovala na takav predlog. Od rezultata njegovih razgovora s Beogradom o policiji, sudstvu, zaštiti crkava i manastira itd. verovatno će umnogome zavisiti buduće stanje na terenu.
KUŠNER: Najavljena je poseta Srbiji Bernara Kušnera, šefa diplomatije Francuske, koja predsedava EU. Biće zanimljivo kako će u novom kontekstu izgledati razgovor s tim političarem koji je ovde ostavio mnogo dugova, a najveći je onaj iz 1999. kada je kao kosovski guverner odobravao albanske masovne osvetničke postupke nad Srbima na Kosovu. U trenutku kada nastaje ovaj tekst ta poseta nije otkazana i pored toga što je Kušner uz predsednika Sarkozija angažovan u pregovorima sa Moskvom i Tbilisijem. Najavljivano je da će biti razmatrane sve teme važne za region i odnose Srbije s EU, u čemu se Srbija trenutno oseća prikraćenom, pošto je posle hapšenja Karadžića odloženo ukidanje kazne zbog nesaradnje s Haškim sudom, čeka se na odmrzavanje privremenog sporazuma, a videli su se pokušaji da se Beogradu indirektno ispostave novi uslovi. Najintrigantnija je pretpostavka da je Kušnerov cilj da pokuša da odgovori srpske vlasti od toga da zatraže mišljenje Međunarodnog suda pravde o Kosovu.
Srpska diplomatija pokušavala je tokom leta da koliko može smanji uticaj međunarodnih lobista za priznavanje nezavisnosti Kosova i da na jesen na Generalnoj skupštini UN-a predloži da se od Međunarodnog suda pravde zatraži konsultativno mišljenje o neregularnosti kosovske nezavisnosti i o pravu Srbije na suverenitet i teritorijalnu celovitost.
U prethodnim mesecima bilo je dosta predizbornih, izbornih i postizbornih sporova o tužbi Srbije prema zemljama koje su priznale nezavisnost Kosova. Od toga se odustalo, ali iz evropskih redova su se javili savetodavni pritisci da Srbija potpuno odustane i od tog indirektnog obraćanja međunarodnom sudu.
Odluka o tome u Generalnoj skupštini treba da bude usvojena većinom glasova i zapadnim silama ne odgovara da na tom glasanju izgube. Zato treba očekivati pritisak na koji srpska vlada nikako ne može da pristane. Ako bi odustala od inicijative u UN-u, vlada bi teško dokazala da poštuje skupštinske rezolucije o Kosovu, dovela bi u pitanje i donošenje nove skupštinske rezolucije, što znači da bi i vladajuća koalicija verovatno bila ugrožena. Otuda i najnovije Tadićeve izjave da ako mora da bira između Kosova i članstva u EU Srbija neće izabrati članstvo. One dolaze u atmosferi u kojoj u vladajućoj koaliciji vlada uverenje da će naredne jeseni napraviti neke važne korake ka članstvu u EU.
Srpska diplomatija je, kako izgleda, ohrabrena činjenicom da je velik broj zemalja koje ne žele da se povinuju pritiscima da nisu priznale nezavisnost Kosova i koje procenjuju da se ona kao domino efekat može odraziti na druge regione u svetu. Biće zanimljivo da se vidi kako će na to uticati kavkaska epizoda. Vidljiv je inače porast temperature među separatističkim pokretima: Kašmir, Filipini, zapadni deo Kine…
Južni tok
Prošle nedelje dolazili su i kontroverzni signali o rusko-srpskom gasno-naftnom ugovoru. Srpska vlada je ovlastila potpredsednika Mlađana Dinkića da s Rusima pregovara o ceni Naftne industrije Srbije, čija je prodaja jednim protokolom ugovorena po ceni od 400 miliona evra za 51 odsto akcija. Dinkić je ranije bio među onima koji su tvrdili da je cena nerealno niska. Kompaniji Dilojt i Tuš je povereno da do septembra dâ novu procenu vrednosti ove kompanije, za koju je privatizacioni savetnik bila kuća Meril Linč.
Bivši ruski ambasador u Srbiji Aleksejev je u međuvremenu izjavio da su za Ruse neprihvatljivi pokušaji da se ponovo razmotre finansijski uslovi prodaje NIS-a Gaspromnjeftu. Neki ruski mediji istovremeno tvrde da italijanski Eni predlaže da gasovod Južni tok obiđe Srbiju, čime bi ona bila lišena prihoda od 135 miliona dolara tranzitnih taksi godišnje. Dinkić je na to rekao da ruska strana brani svoje interese, a srpska svoje, ali da će kompromis do kraja godine biti postignut.
Prošle nedelje najavljeno je da u Beograd dolazi ministar za vanredne situacije Rusije i kopredsednik Međuvladinog komiteta za saradnju sa Srbijom Sergej Šojgu. On je zahtevao da se odvojeno sastane sa predsednikom Srbije Tadićem, ministrom ekonomije i regionalnog razvoja Dinkićem i, interesantno, i sa ministrom unutrašnjih poslova Ivicom Dačićem, kako bi sa svakim ponaosob razgovarao o energetskom sporazumu. Šojgu je u međuvremenu odložio posetu zbog odlaska u Vladikavkaz radi rešavanja osetijske izbegličke krize. Dinkićev savetnik za medije Nikola Papak izjavio je da bi energetski sporazum trebalo uskoro da bude ratifikovan u Skupštini Srbije i da dobije apsolutnu podršku, a da bi posle toga mogli otpočeti pregovori s Rusijom o NIS-u. Sporazum s Rusijom čeka na ratifikaciju u Skupštini Srbije koja je blokirana i nastaviće rad početkom septembra.
Ruski energetski sporazum trebalo bi da ima dovoljnu podršku u Skupštini Srbije pošto ga je vlada odmah po stupanju na dužnosti uputila u proceduru, a za njega su i radikali i narodnjaci.
Ruska strana je u maju tražila da se ugovor ratifikuje i pre izbora nove vlade, ali se nisu s tim složili G17 i demokrate, koje inače ruski sporazum ubrajaju u uspehe predsednika Tadića. U ekspozeu premijera Cvetkovića taj sporazum je ubrojan u apsolutne prioritete, a obećan je i početak izgradnje gasovoda Južni tok.
Radikali i narodnjaci su sumnjičili vladu da želi da potkopa naftno-gasni sporazum, a da bi to moglo da pokvari odnose između Rusije i Srbije i da donese velike energetske probleme. Poslednji u nizu oglasio se predsednik Ekonomskog odbora Demokratske stranke Srbije, bivši ministar Predrag Bubalo, tvrdnjom da pojedini članovi Vlade Srbije opstruiraju energetski sporazum s Rusijom, da to može imati posledice za sve građane Srbije, da je izgubljeno dragoceno vreme i da se neprekidno sprečava izgradnja gasovoda, koji preko Srbije spaja izvore energenata u Rusiji sa zemljama Evropske unije.
Manevarski prostor za srpsku vladu je mali – propast gasnog aranžmana bi pojačao opozicioni pritisak, a možda i poljuljao vladinu koaliciju, pošto bi to redukovalo njene investicione planove, a to bi verovatno predstavljalo iskušenje i za socijaliste, mada oni (Slavica Đukić-Dejanović) atmosferu u vladajućoj koaliciji na republičkom nivou opisuju kao konstruktivnu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!