Loader

NIN-ova nagrada Grozdani Olujuć

15.januar,13:33

Najbolji roman u 2009. godini je "Glasovi u vetru" Grozdane Olujić

Grozdana Olujić autorka romana „Glasovi u vetru“ dobitnica je NIN-ove nagrade za najbolji roman 2009. godine, saopštio je žiri u kojem su Milan Vlajčić, Aleksandar Ilić, Aleksandar Jovanović, Milo Lompar i Mladen Šukalo.

Nagrada dodeljena odlukom većine članova žirija.

U užem izboru našli su se romani: „Prsti ludih očiju“ Rajka Vasića, „Tri slike pobede“ Zvonka Karanovića, „Ljetopis vječnosti“ Žarka Komanina, „Glasovi u vetru“ Grozdane Olujić, „Taoci“ Sandre Petrušić, „A ako umre pre nego što se probudi“ Đorđa Pisareva, „Konstantinovo raskršće“ Dejana Stojiljkovića i „Park kamen maćado“ Mirjane Urošević.

Grozdana Olujić (1934.) romansijerka, prevodilac i antologičarka, rođena 30. avgusta 1934. godine u Erdeviku, a živi i stvara u Beogradu. Njena dela, romani i bajke, prevedena su na dvadeset osam svetskih jezika i objavljena u Rusiji, Ukrajini, Kini, Litvaniji, Engleskoj, Francuskoj, Španiji, Mađarskoj,Finskoj, Indiji, Danskoj, Holandiji, Norveškoj, Poljskoj, Češkoj, Rumuniji, Nemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama…

Prvi roman o mladima i za mlade Izlet u nebo objavila je u dvadeset drugoj godini. Štampan 1957. godine, doživeo je i uspeh i osporavanje, prevođen je i prilagođen izvođenju u pozorištu, po njemu je snimljen i film Čudna devojka. Godine 1959. Mlado pokolenje izdaje joj knjigu Pisci o sebi, zbirku književnih razgovora sa našim savremenim piscima. Roman Glasam za ljubav (Prosveta, Beograd, 1962) se prenosi na filmsko platno i na pozorišnu scenu. Romani Ne budi zaspale pse (Prosveta, Beograd, 1964) i Divlje seme (Prosveta, Beograd, 1967) prvi put u literaturu naših krajeva unose urbani život mladih ljudi, njihove probleme, ljubavi i nedoumice. Iako je imao kontradiktoran prijem (od ulaska u najuži izbor za NIN-ovu nagradu do osporavanja), roman Divlje seme, u prevodu na engleski jezik Wild Seed, dobio je u anglosaksonskom svetu sjajne kritike, a kasnije postao i lektira pojedinih američkih univerziteta.

U oblasti književnosti za decu Grozdana Olujić napisala je nekoliko zbirki bajki׃ Sedefna ruža i druge bajke (Zagreb, 1979), za koju je dobila nagradu Politikinog zabavnika, Nebeska reka i druge bajke (Zagreb, 1984), Dečak i princeza, Princ oblaka (1990), Zlatni tanjir, Kamen koji je leteo, Snežni cvet, roman-bajku Zvezdane lutalice (1987). Za njih je dobila domaće i svetske nagrade׃ nagradu Mladog pokolenja, koju je primila dva puta 1980. i 1984, nagradu Zmajevih dečijih igara 1990. godine[3], povelje Zmajevih dečijih igara Zlatni leptir i Stara maslina 2002. godine, nagradu za priču Varalica i smrt iz zbirke Sedefna ruža, koju je osvojila na konkursu za najbolju modernu bajku sveta u organizaciji Svetskog kongresa za umetnost i kulturu (World Congress for Art and Culture), SAD, 1994.

Po bajkama Grozdane Olujić snimljene su ploča i kaseta Sedefna ruža u interpretaciji Mije Aleksića uz muzičku pratnju Laze Ristovskog (PGP, Beograd) i televizijska serija (devet nastavaka od po trideset minuta). Mnoge priče iz zbirke Afrička ljubičica (Narodna knjiga, 1984) uključene su u niz svetskih antologija u Rusiji, Izraelu, Indiji, Francuskoj, a priča Igra iz ove knjige nagrađena je na konkursu za najbolju svetsku priču u Arnsbergu, Nemačka.

Pored većeg broja eseja o Francu Kafki, Tomasu Vulfu, Marselu Prustu i Poetici bajke, objavila je i studiju Problem identiteta ličnosti u delu Virdžinije Vulf.

Grozdana Olujić je prevela drame Arnolda Veskera, Jukija Mišime i Sola Beloua, romane savremene književnice iz Indije Amrite Pritam (Taj čovek, Kostur), delo dobitnika Pulicerove nagrade Vilijema Kenedija (Korov) i priredila i prevela pesme za antologiju savremene indijske poezije Prizivanje svetlosti (Rad, 1980).

Dosadašnji dobitnici NIN-ove nagrade:

NIN-ova nagrada za književnost dodeljuje se od 1954. godine, a prvi dobitnik tog priznanja bio je Dobrica Ćosić za roman „Koreni“. Prošle godine nagrada je dodeljena književniku Vladimiru Pištalu za roman „Tesla, portret među maskama“ u izdanju „Agore“. U najširoj konkurenciji za najbolji roman 2009. našla su se 133 dela.

1954. Dobrica Ćosić – „Koreni“

1955. Mirko Božić – „Neisplakani“

1956. Oskar Davičo – „Beton i svici“

1957. Aleksandar Vučo – „Mrtve javke“

1958. Branko Ćopić – „Ne tuguj, bronzana stražo“

1959. Nagrada nije dodeljena

1960. Radomir Konstantinović – „Izlazak“

1961. Dobrica Ćosić – „Deobe“ (2. put)

1962. Miroslav Krleža – „Zastave“

1963. Oskar Davičo – „Gladi“ (2. put)

1964. Oskar Davičo – „Tajne“ (3. put)

1965. Ranko Marinković – „Kiklop“

1966. Meša Selimović – „Derviš i smrt“

1967. Erih Koš – „Mreža“

1968. Slobodan Novak – „Mirisi, zlato, tamjan“

1969. Bora Ćosić – „Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji“

1970. Borislav Pekić – „Hodočašće Arsenija Njegovana“

1971. Miloš Crnjanski – „Roman o Londonu“

1972. Danilo Kiš – „Peščanik“

1973. Mihailo Lalić – „Ratna sreća“

1974. Jure Franičević Pločar – „Vir“

1975. Miodrag Bulatović – „Ljudi sa četiri prsta“

1976. Aleksandar Tišma – „Upotreba čoveka“

1977. Petko Vojnić Purčar – „Dom sve dalji“

1978. Mirko Kovač – „Vrata od utrobe“

1979. Pavle Ugrinov – „Zadat život“

1980. Slobodan Selenić – „Prijatelji“

1981. Pavao Pavličić – „Večernji akt“

1982. Antonije Isaković – „Tren 2“

1983. Dragoslav Mihailović – „Čizmaši“

1984. Milorad Pavić – „Hazarski rečnik“

1985. Živojin Pavlović – „Zid smrti“

1986. Vidosav Stevanović – „Testament“

1987. Voja Čolanović – „Zebnja na rasklapanje“

1988. Dubravka Ugrešić – „Forsiranje romana reke“

1989. Vojislav Lubarda – „Vaznesenje“

1990. Miroslav Josić Višnjić – „Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godišnjih doba“

1991. Milisav Savić – „Hleb i strah“

1992. Živojin Pavlović – „Lapot“ (2. put)

1993. Radoslav Petković – „Sudbina i komentari“

1994. Vladimir Arsenijević – „U potpalublju“

1995. Svetlana Velmar Janković – „Bezdno“

1996. David Albahari – „Mamac“

1997. Milovan Danojlić – „Oslobodioci i izdajnici“

1998. Danilo Nikolić – „Fajront u Grgetegu“

1999. Maksimilijan Erenrajh Ostojić -„Karakteristika“

2000. Goran Petrović – Sitničarnica ‘Kod srećne ruke’

2001. Zoran Ćirić – „Hobo“

2002. Mladen Markov – „Ukop oca“

2003. Vladan Matijević – „Pisac iz daleka“

2004. Vladimir Tasić – „Kiša i hartija“

2005. Miro Vuksanović – „Semolj zemlja“

2006. Svetislav Basara – „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“

2007. Dragan Velikić – „Ruski prozor“

2008. Vladimir Pištalo – „Tesla, portret među maskama“

Poslednje izdanje

Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije

Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve