Nekada su Albanci iz Albanije pravili tajne antene od limenki i tako gledali televiziju i slušali radio-stanice na srpsko-hrvatskom jeziku. Neki pevači iz Srbije su još uvek popularni u Albaniji, a nekada je postojao i način šišanja na – "jugoslovenski"
Folk muzika iz Srbije u kafićima na albanskom primorju nije ništa neuobičajeno. U dobrom raspoloženju, Albance sa Kosova, pošto znaju srpski, neretko „kuća časti“ još kojim pivom.
Srpsko-jugoslovenske pesme u Albaniji postale su popularne još u godina komunizma. Nekada je ova zemlja imala samo nekoliko sati TV programa, a na televiziji se uglavnom pojavljivao dugogodišniji diktator Enver Hodža. On je Albaniju izolovao od sveta. Sve što je dolazilo sa Zapada bilo je zabranjeno: filmovi, muzika, knjige… Inače, sam Hodža je napisao svoju biografiju u osamdeset knjiga, tako da je smatrao da ljudi imaju šta da čitaju. Istakao se i gradnjom na stotine hiljada bunkera po celoj zemlji…
foto: reuters…Goran Bregović
Ipak, uprkos svim svojim naporima, Enver Hodža nije uspeo da hermetički zatvori Albaniju. Više niko ne zna ko je i kada smislio da od limenki piva napravi neku vrstu antene preko koje su se, uz dodatne kablove, mogle pratiti strane radio i televizijske stanice. Činjenica da se za „krivično delo“ izricalo i po deset godina zatvora, nije mnogo pomogla režimu Envera Hodže: jedan stanovnik Tirane je slomio nogu pokušavajući da na krovu postavi antenu da bi na jednoj od jugoslovenskih televizija gledao Lepu Brenu.
Najslušanija muzička emisija u to vreme u Albaniji bila je „Pozdrav“ (moguće da je emitovana iz Podgorice). A kako svetski sport uopšte nije beležen u albanskim medijima, posebno se slušao Radio Jugoslavija i, uopšte, razni sportski prenosi na srpskom, na jugu i na italijanskom. Čak i danas mnogi znaju da kažu „gde si druže“, a neretko u komunikaciji koriste izraze kao što su „jedanaesterac“, „prečka“, „stativa“, „korner“, „žuti karton“ itd.
Najpoznatija pevačica posle Lepe Brene bila je Zorica Brunclik. Slede Ana Bekuta, Lepa Lukić itd., a kasnije i Ceca, Dragana Mirković i druge. Po uzoru na jugoslovenske pevače u Albaniji – Miroslav Ilić je bio najpoznatiji – postojao je i način šišanja koji se zvao jugoslovenski: duga kosa napred i pozadi, a kratka sa strane.
Gledajući televiziju i slušajući radio, jedan deo ljudi je naučio srpski i italijanski jezik.
Karaoke klubovi danas su jako moderni u Albaniji. Centar Tirane, a naročito deo koji je poznat kao „blok“, pun je kafića, diskoteka i lepih restorana. Tu su nekada imali vilu Enver Hodža i neki od državnih službenika.
U karaoke klubu „Flarens“ pevaju se i srpske pesme. Na vrhu top-liste je već mnogo decenija pesma Lepe Brene „Čik
pogodi“ – u Albaniji skoro nema svadbe da se ne peva ta pesma.
U karaoke klubu „Paradise“ u Skadru takođe imaju iste pesme. U kombiju koji putuje na relaciji Skadar–Tirana jedan od vozača sluša „Južni vetar“.
Iako su kraj devedesetih godina obeležili sukobi na Kosovu, Albanci iz Albanije su nastavili da slušaju, traže i kupuju srpsku muziku. Kao posledica toga i drugih veza, mnogi od njih uprkos lepoti albanske obale idu u Crnu Goru makar na kraći odmor nekoliko puta godišnje.
Na albanskim radio-stanicama poslednjih godina naročito je bio popularan Željko Joksimović posle učešća na Evroviziji sa njegovom pesmom „Lane moje“. Dosta pevača koji pevaju na svadbama među ostalim pesmama izvode i srpske. Mlađi pevači uglavnom ne znaju srpski i ne razumeju tekst, ali umeju da otpevaju pesme.
Zbog velikog interesovanja u Albaniji, a takođe i na Kosovu, jako je poznat reditelj koji se potpisuje kao Aleksandar iz Makedonije. A u Albaniji je neko vreme, kako se misli, živeo i reditelj spota pesme „200 na sat“ Ivana Gavrilovića koji je radio nekoliko pesama albanskim folk-pevačima.
Jedan od najvećih koncerata u poslednjih nekoliko godina bio je koncert Gorana Bregovića sa njegovim Orkestrom za svadbe i sahrane. Bregovićev koncert održan je 1. i 2. aprila 2006. u Palati Kongresa u Tirani. U toku ta dva dana sala je „gorela“ od vike i pevanja: sve karte po ceni od oko 30 evra bile su rasprodate.
Bregović je tada šetao Tiranom i sve novine su pisale o njegovom dolasku. Ludilo je trajalo nekoliko dana, a gradonačelnik Tirane Edi Rama primio je Orkestar za svadbe i sahrane u svom kabinetu. Bregoviću je tada dodeljen ključ grada za doprinos razvoju kulture Balkana i time je postao počasni građanin Tirane. Od srpskih medija skoro niko nije pisao o tome, a dobijanje te nagrade je naljutio kosovske Albance koji su ga povezali sa vremenom Slobodana Miloševića.
Albanci često pitaju gde je Lepa Brena i šta radi, i onda vole da ispričaju svoju verziju srpske muzike i slušanja televizije. Mnogo njih su tada videli Jugoslaviju kao zemlju slobode – ona je kulturološki za njih bila Zapad. Sada Albanija ima dobre televizije i digitalne mreže, ali sa Srbijom gotovo da nema kontakta sem ambasada i biznismena. Međutim, u Albaniji se još uvek slušaju srpske pesme, a na svadbama se čuje srpska truba.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedavno mi je jedna beogradska novinarka u privatnom razgovoru rekla da mi se, zbog onoga što se sada dešava sa narodom u Gazi, oduzima svako pravo da bilo kome držim moralne lekcije. Ali zamislite da su hiljade raketa koje su ispaljene na Izrael od početka rata došle do svog cilja i ubile daleko veći broj Izraelaca. Da li bih onda imala više prava da iznesem svoje mišljenje
Na mestu nekadašnjeg atinskog aerodroma, gde su svojevremeno prodefilovali milioni ljudi, pronađene su bombe zaostale od Nemaca u Drugom svetskom ratu. Ni hiljade sportista, kao ni izbeglica koje su kasnije ovuda prošle, nisu ni slutile da opasnost vreba ispod tla. Tek je izgradnja „Atine na vodi” otkopala tone ekspozivnih naprava
Od danas se ulazak u Veneciju plaća pet evra. „Važno nam je da grad bude manje preopterećen, i to bi trebalo više da odvrati od dolaska dnevnih turista nekog određenog dana“, objašnjava gradonačelnik jednog od najposećenijih evropskih gradova, dok građanske inicijative smatraju da ulaznica od pet evra neće popraviti kvalitet života Venecijanaca
Nemački glavni grad otkupio je još oko 4.500 stanova. Ali, Berlin i dalje „drže“ veliki fondovi koji daju nekretnine u najam – imaju čak 800.000 stanova. A kirije su odavno nesnosne
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!